Liturgie
25. nedilja kroz ljeto/liturgijsko ljeto A - 20.09.2026
Datum:
20.09.2026
​​​​​​​1. Štenje Knjige Izaije proroka
Iz 55,6-9

1. Štenje Knjige Izaije proroka

 

6 Išćite Gospodina, dok se more najti, zazovite ga, dok
je blizu!
7 Grišnik neka ostavi svoj put, i zlotvor svoje misli! Neka se
povrne k Gospodinu, da mu se smiluje, k Bogu našemu,
ar je velikodušan u oprošćavanju.
8 Moje misli nisu vaše misli, a vaši puti nisu moji puti -
govori Gospodin.
9 Ar kako visoko je nebo nad zemljom, tako visoko su moji
puti nad vašimi puti, i moje misli nad vašimi misli.

2. Štenje Pisma sv. Pavla Filipljanom
Fil 1,20ad-24.27a

2. Štenje Pisma sv. Pavla Filipljanom

 

Braća!
20 Očekujem i nadijam se, da se zbog ničega ne ću morat
sramovati, nego da će se i sada, kako svagda, svom
slobodom Kristuš proslaviti u tijelu mojem, ili ostanem
u žitku ili pretrpim smrt.
21 Ar meni je žitak Kristuš, a smrt dobitak.
22 Ako mi tjelovni žitak još donaša rodovitoga djela, onda ne
znam, ča ću si izibrati.
23 Ar me vliče na obadvi strani: Imam želju umriti i biti s
Kristušem, ča bi bilo mnogo bolje.
24 Ali je potribnije, da ostanem u tijelu zarad vas.
27 Samo živite kot se po Evandjelju Kristuševom dostoji.

Evandjelje po Mati
Mt 20,1-16a

U onom vrimenu reče Jezuš svojim učenikom ovu priliku:
1 “Spodobno je kraljevstvo nebesko hižnomu gospodaru,
ki ide jutro rano najimati težake u svoj vinograd.
2 Kad se je pogodio s težaki za jedan desetak na dan, poslao
je je u svoj vinograd.
3 I idući van okolo trete ure vidi druge stati na trgu
4 i reče im: ‘Pojte i vi u moj vinograd i dat ću vam ča bude
pravo!’
5 I oni su prošli. Kad oko šeste i devete ure opet van ide,
učini istotako.
Okolo jedanaeste ure ide pak van i najde druge kako
stoju i reče im: ‘Ča stojite ovde vas dan prez djela?’
7 Rekoše mu: ‘Ar nas nigdo nij najeo.’ Reče im: ‘Pojte i vi
u moj vinograd.’
8 Kad je pak večer nastao, reče gospodar vinograda
upravitelju svomu: ‘Dozovi težake i daj im plaću počevši
od poslidnjih do prvih!’
9 Kad su dakle došli, ki su oko jedanaeste ure došli, primili
su svaki jedan desetak.
10 Došavši pak i prvi, mislili su, da hte već primiti, ali i oni su
nek jedan desetak primili.
11 I primivši ga, morgovali su na hižnoga gospodara
12 govoreći: ‘Ovi poslidnji su nek jednu uru djelali, a ti si je
učinio jednake s nami, ki smo podnosili težinu i vrućinu
dana.’
13 A on odgovoreći jednomu od njih reče: ‘Prijatelj, ne činim
ti krivo, nisi li se za jedan desetak pogodio s manom?’
14 Zami, ča je tvoje i poj; a ja hoću i onomu zadnjemu dati
toliko kot i tebi!
15 Ili mi nij slobodno činiti, ča hoću? Zač je oko tvoje zlo,
kad sam ja dobar?”
16 Tako hte biti poslidnji prvi, i prvi poslidnji.”

 

Pripjevni psalam
Ps 145 (144),2-3.8-9.17-18

Blizu je Gospodin svim, ki ga zazivaju.

 

2 Sve pojedine dane hvalit ću tebe, *

ime ću tvoje slavit od vijeka do vijeka.

3 Velik je Jahve i svake hvale dostojan, *

neistraživa je veličina njegova.

 

8 Jahve je dobar ter milosrdan, *

dugostrpljiv i pun milosrdja.

9 Gospodin je svim dobrotivan, *

pun milosrdja u svi svoji djeli.

 

17 Pravičan je Bog na svi svoji puti *

i svet u svi svoji djeli.

18 Jahve je blizu svim, ki ga zovu, *

svim, ki ga iskreno zovu.

Predigt
“Comparison is the thief of joy“
Autor:
mag. Marinko Kelava, dijakon

Drage sestre i brati!

Jezuš nam Evandjeljem ove nedilje pred oči postavi diboku poruku ka nas potiče na premišljavanje. On povida prispodobu o uprav sad aktualnomu djelu u naši vinogradi (ki je sve manje i manje). Ova prispodoba pokaže, ne samo neizmjernu Božju dobrotu, nego i jednu veliku ljudsku slabost: nenavidnost.

Djelači započnu njihovo djelo u različnu dob, a na koncu svi dostanu plaću, bez obzira koliko su ur djelali.
 

Dok se ovi prvi (za nas ljude naravno) žalu i nenavidno gledaju na druge, Jezuš nam pokaže da Božja milosrdnost ni vezana s našimi, ljudskimi standardi. Bog nam većkrat daje ono ča nam je triba, namjesto onoga ča zaslužimo.

Nenavidnost i ljubomora su nam svim dobro poznati suputniki u naši životi. Većkrat i rado se usporedimo s drugimi i pitamo: Zač on ili ona ima već uspjeha, već sriće, već ljubavi? Ovo stalno usporedjivanje nas pelja u nutarnju borbu, ka nas odvraća od zahvalnosti i zadovoljstva. Pozabimo da svaki od nas ima vlašći životni put, vlašće borbe i vlašće blagoslove.

Intersantno, a znamda i simptomatično da u hrvatskomu jeziku nisam našao adekvatni prijevod riči „frgunati“.
 

U Evandjelju nas Jezuš uči da je Božja milosrdnost jednaka za sve ter nas poziva da prepoznamo i cijenimo vlašće dare i talente. Namjesto da budemo nenavidni, pozvani smo biti već zahvalni. Zahvalnost otvara naša srca dobromu u našimi životi i načini da nenavidnost nestane.

Ovo me spominja na jedan razgovor s mojim sinom, ki ima poteškoće kod hodanja. Pred oko dva ljeti mi je povidao ča je njemu u žitku čuda pomoglo. Zbog zdravstvenih poteškoć mora čuda trenirati i je vidio kod jednog ki je uza njega trenirao tetovažu na koj je pisalo „Comparison is the thief of joy“ (Usporedjivanje je kradljivac veselja). Našao sam da je to navodno prvi napisao nekadašnji američki predsjednik Theodore Roosevelt. Mojega sina, ki se većkrat borio sa sumnjom u sebe samoga zbog invaliditeta, ove su riči svenek spominjale da kod treninga kot i u žitku ni važno naticanje i usporedjivanje s drugimi, nego čuda već prihvaćanje samoga sebe, zalaganje i marljivost. Za njega su ove riči nastale zviranjak snage i motivacije. Pomogle su mu da već cijeni vlašći napredak i ono ča je dostignuo namjesto da mu zamu drugi veselje uspjehov.
 

Ljubomora je većkrat koren konfliktov i zdvojstva. Ona nas odvaja od naši bližnji i načini da zgubimo veselje vlašćih uspjehov. Evandjelje nas pelja da se oslobodimo ljubomore i obrnemo Božjoj ljubavi. Kada prihvatimo da smo dragocjeni i ljubljeni u Božjimi očima, znamo obladati stalnu potriboću da se usporedimo s drugimi.

Zato, ove nedilje ali i na dalje, prihvatimo izazov i oslobodimo se nenavidnosti i ljubomore. Namjesto toga, živimo u zahvalnosti i pokusimo uviditi milost ka nas svakoga dana okružuje. Neka duh zadovoljnosti najde put i mjesto u našimi srci ter nas potakne da uživamo u žitku i ga u punoći živimo, kot nam ga Jezuš obiće.
 

Obilje uspjeha, veselja i zadovoljnosti u dojdućemu tajednu vam želji

dijakon Marinko

Fürbitten
DVADESET I PETA NEDILJA KROZ LJETO

Uvodna molitva

Čuli smo Jezuševu prispodobu. Molimo u njegovo ime.

 

Prošnje

  1. Za ljude ki mislu da uvijek moraju biti prvi, za one ki kanu uvijek već imati: da ne zaboravu kako nam je sve ča imamo darovano, molimo te.

Gospodine, usliši nas.

  1. Za ljude ki su u životu uvijek zadnji, ki nemaju ugleda, za gladne i očajne (zdvojne): da spoznaju kako je tvoje obećanje rečeno njim, molimo te.
  1. Za starije u Crikvi ki su podnosili „teškoću i vrućinu dana“: da ne išću nagradu zbog svojih zasluga nego da priznaju da im je sve darovano, molimo te.
  1. Za sve prve i poslidnje u vjeri, u ufanju i ljubavi, za žive i mrtve: da nje sve primiš s velikom ljubavlju, molimo te.
  1.  Za dicu i mladinu: da njev rast, iskanje i oblikovanje svojom milošću zaliješ i tako osposobiš za slobodu i odgovornost, molimo te.

 

Završna molitva

Bože, ti si nas pozvao k sebi. Mi nismo ovdje da ispunimo samo svoju nediljnu dužnost nego da slavimo euharistiju, to znači: da ti se zahvalimo ča nas ljubiš. Primi nas i naše molitve po Jezušu Kristušu, Gospodinu našem.

Amen.