1. Štenje Knjige Ponovljenoga zakona
Pnz 30,10-14
|
1. Štenje Knjige Ponovljenoga zakona
Mojzeš je rekao svemu narodu Izraelskomu: |
2. Štenje Pisma svetoga Pavla Kološanom
Kol 1,15-20
|
2. Štenje Pisma svetoga Pavla Kološanom
15 Braća! Kristuš Jezuš je kip nevidljivoga Boga, prvorodjeni pred |
25 U onom vrimenu, stane se neki pravdoznanac skušavajući
ga i govoreći: “Učitelju, ča mi je činiti, da zadobenem
žitak vječni?”
26 A on mu reče: “Ča stoji pisano u zakonu? Ča štiješ?”
27 On odgovori: “Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem
svojim, svom dušom svojom, svom moću svojom i svom
pameću svojom; a bližnjega svojega kot samoga sebe!”
28 I reče mu: “Pravo si odgovorio, ovo čini i živit ćeš!”
29 A on se je hotio opravičiti i reče Jezušu: “A gdo je moj
bližnji?”
30 I progovoreći Jezuš reče: “Neki človik je išao iz Jeruzalema
u Jeriko i zašao med razbojnike. Ovi su ga svlikli i kad
su ga naranili, ostavili ga pol mrtvoga.
31 Pripetilo se je pak, da je išao onim putem neki duhovnik,
i vidivši ga projde mimo.
32 Tako i neki levita. Kad dojde na ono mjesto ter ga vidi,
projde mimo.
33 Neki Samaritanac pak putujući dojde do njega i vidivši ga
gane se od milosrdnosti.
34 I pristupivši zavio mu je rane i naljao ulja i vina na nje
i posadivši ga na kljuse svoje doprimio ga je u gostionicu
i skrbio se za njega.
35 I drugi dan zeo je dva dinare i dao gostioničaru i rekao:
‘Skrbi se za njega. A ako još više potroši, platit ću ti, kad se povrnem!’
36 Ki je od ovih trih kot bližnji činio onomu, ki je pao med
razbojnike?”
37 On reče: “On, ki mu je učinio milosrdnost!” A Jezuš mu reče:
“Poj, pak čini i ti tako!”
Pripjevni psalam
Ps 69 (68), 14 i 17.30 i 31.33-34.36ab i 37
|
Išćite Boga ubogi i živit će srce vaše. 14 A ja tebi molim o Gospodine, * u vrime milosti tvoje, o Bože. Po velikoj svojoj dobroti, * po istini spasa svoga ti me uslišiš. 17 Usliši me, Bože, polag dobrote milosti tvoje, * oglej se na me po svojoj milosrdnosti.
30 A ja sam ubog, nevoljan, * o Bože, tvoje me spasenje zdiže. 31 Božje ću ime slaviti pjesmom, * zvišavati njega u hvali.
33 Neka to ponizni vidu, da se raduju; * išćite Boga i srce vaše će se oživit. 34 Jer siromahe Gospodin čuje * i ne prezira zarobljenike.
36 Jer Bog će spasiti Sion, izgraditi Judine grade, * stanovat ćedu u nji kot u jerbinstvu svojem. 37 Pojerbat ćedu ga plemena slug njegovih, * prebivati u njem, ki ljubu ime njegovo. |
Jezuš u evandjelju ove nedilje šalje druge sedamdeset i dvime na glasenje svojega programa. Šalje dva po dva, jer je polag židovskoga prava samo ta vist istinita, ku more svidok potvrditi. I još jedan aspekt se skriva u tom da idu dva po dva: Jezuš je rakao: „Gdje su dva ili tri u moje ime skupaspravni, onde sam ja usred njih“ (Mt 18,20). Jezuš je ada dio te zajednice, ka glasi evandjelje. Bez njega ne ide, bez njega se trudimo zaman. Jur psalam 127 nas uči: „Ako Gospodin ne gradi stan, zaman se muču, ki gradu.“
Pretpostavljam, da je Jezuš poslao ne samo učenike, nego i učenice u svit. U evandjelju čujemo, da su išli u stane. Onde su glasili i zajedno s obitelji i u praksi živili po evandjelju. Vjerojatno su se i uvezali u svakidanji posao.
U misija po gradu upitali su se za bolesnike, starce i osamljene. Bili su blizu ljudem u realnosti žitka.
Ako promatramo situaciju prvih kršćanskih zajednic, vidimo, da je ta način glasenja evandjelja bio jako blizu društvenoj realnosti.
Svaki, ki se trsi živit po programu Jezuševom je djelačica ili djelač u kraljevstvu Božjem, je poslan kao oni sedameset i dva iz današnjega evandjelja. I svaki ršćan je u krstu osposobljen tumačiti i realizirati Jezušev program.
Prvim učenicam i učenikom nije bilo lako na njihovi misionski putovanji. Morali su valovati svoju vjeru pred sudom, bili su bičevani i mučeni. Niti u očiju smrti nisu odustali od svojega osvidočenja. I dandanas se kršćani proganjaju. U našoj domovini nas maksimalno osmihavaju ili samo negiraju. Ostanimo ipak čvrsti u nasljedovanju Jezuša.
Danas je človičanstvo željno svita u kom vlada mir, prijateljstvo, u kom najde obatrenje tužni i duhovnu i medicinsku pomoć bolesnik. Svit, u kom vlada mir, u kom se pravično dili imanje i hrana, u kom se poštuje i ljubi bližnji, u kom se poštuje nam od Boga predano stvorenje. Na veliku svitsku politiku nimamo upliva. Ali i velike promjene počinju u malom, od odzdol. Naše vridnosti su u pitanju. U tom trsenju vam želji Božji blagoslov.