“Memento mori” - Spomeni se, da moraš umriti!

Čista srijeda ili Pepelnica nam svako ljeto na početku četrdesetdnevne korizme stavlja svisno u znaku pepela prolaznost našega života pred oči.

Spominjanje na zbogomdavanje našim ljubljenim iz ovoga svita, na naš ograničen život, ki je prolazan, i na našu smrt - to su teme, ke najradje obajdemo.
 

Ali spomeni se, človiče, sada i danas, da počneš preuredjivati svoj život i gledati na njega iz druge perspektive, naime iz gledišća obraćanja, ko je preokret srca po duhovni vridnosti.

Pravu vazmenu radost ćemo nek onda iskusiti, ako gledamo smrti u oči - muki i smrti na križu našega Gospodina Jezuša Kristuša, ali i osobnomu trpljenju i umiranju, ko nas pelja k “životu u punini”.
 

Početak korizmene pokore je pristup k smrti, ka služi životu, koga nam je u svetom krstu darovao vječni Bog. Zato se ne tribamo bojati smrti.

Ravno od Vazma van dobiva korizma smisao, ar na Vazam je Goristali pobio pakao i smrt. Pripravimo se zato na svetak pobjede i spasenja našega prolaznoga života.

Čista srijeda - Pepelnica: dan izazivanja i otvaranja na djela ljubavi i milosrdnosti, dan pozivanja na hrabrost i odricanje zarad evandjelja, dan obećanja i učnje umiranja sebi, da živimo za Kristuša, ki je naš mir i pomirenje s Bogom i medjusobno.
 

Jezuš nas sprohadja na našem putu prema Vazmu.

On nam daje po svakidanjoj nošnji križa prekoraknuti prag smrti prema najvećoj skrovnosti, ka glasi: U smrti leži život.

Zato, kad smo krhka stvorenja, moramo nježno zahadjati s našimi bližnjimi.

Zato, kad je On ucrtao neopisivu lipotu zore vječnoga Vazma u naš prah, smo mi grišni Njegova hlepnja.
 

Zato, kad smo ugroženi i čudakrat zapeljani u skušavanje, želji On, da si očuvamo čisto srce i branimo sebe i drugoga od zla.

Naša pomoć leži u Njegovom imenu, da se iz naše malodušnosti vrnemo u Očev stan i se goristanemo u Njegov novi život, ki nas nosi i giblje na vridnosti dostojanstva, službe, odgovornosti i zajedničtva.

slika: Pixabay