1.
nedilja adventa/C
Liturgie
4. nedilja kroz ljeto/C
Datum:
02.02.2025
1. Štenje Knjige Jeremije proroka
Jer 1,4-5.17-19
2. Štenje Prvoga pisma svetoga Pavla Korintijanom
1 Kor 12,31 - 13,13 ili kraće: 13,4-13
Evandjelje po Luki
Lk 4,21-30
21 U onom vrimenu Jezuš je počeo govoriti u sinagogi:
“Danas se je spunilo ovo Pismo, ko ste uprav čuli.”
22 I svi su mu odobravali i čudili se ričam i milosti, ke su
ishadjale iz ust njegovih, i govorili su: “Nij li ovo sin
Jožefa?”
23 I reče im: “Sigurno ćete mi reći onu poslovicu: “Vračitelj,
izliječi samoga sebe! Ča smo čuli, da su se pripetila
velika djela u Kafarnaumu, učini ta i ovde, u domovini
svojoj!”
24 Reče im dalje: “Zaistinu vam velim: Nijedan prorok nije
priznat u domovini svojoj!
25 Zaista vam velim: Mnoge udovice su bile u Izraelu za
vrime Ilije, kad je bilo nebo zaprto tri ljeta i šest misec
i kad je bio velik glad po zemlji.
26 Ali nijednoj od njih nije bio poslan Ilija, samo k ženi
udovici u Sareptu Sidonsku.
27 I bilo je mnogo gubavih u Izraelu za vrime proroka Elizeja,
ali nijedan od njih nij bio očišćen, samo Naman, Sirijanac!”
28 I svi su se u sinagogi napunili srdom, kad su ovo čuli.
29 I stali su se i isuvali su ga van iz varoša i otpeljali ga na
vrh briga, na kom biše uzidan njihov varoš, da ga odanle
dolihitu.
30 On pak projde izmed njih i otide.
Pripjevni psalam
Ps 71 (70),1-2,3-4.5-6ab.15ab i 17
Predigt
Zauzeti se za istinu i služiti u ljubavi
Autor:
kan. prof. dr. Ive Šmatović
U službi Riči kod sv. maše na 4. nedilju kroz ljeto je govor o hrabrosti onoga, koga Bog šalje k buntovnikom - dakle o prepiranju i rasprava. Prvo štenje pokazuje svu tvrdoću stanja človika, ki mora predstavljati i izdržati otpor ljudi protiv Boga.
Zato je sam Bog nepopustljiv (oštar) s njim: on se ne smi dati ni od koga prestrašiti - ni od “kralja, činovnikov, duhovnikov, ni od naroda (ni od gradjanov)”, drugače će mu Bog udahnuti strah u kosti pred svimi. Mora predstavljati Božji otpor/rezistenciju protiv svih, ki se boru protiv Njega. Božja borbenost je tako jaka, da će on, ki ju predstavlja, biti nenadvisiva “željezna stijena”. Zato on mora utvrdnuti svoj obraz kot stijenu (vidi Iz 50,7). “Ja sam s tobom”, veli mu Bog, tako te oni ne moru nadvladati. Ali koliko stoji krhkomu človiku slično poslanje, postaje jasno u Jeremijinoj vanjskoj i nutarnjoj sudbini.
Jezuš zame u evandjelju proročki stav. Počne takovim načinom otvoreno izazivati svoje slušatelje. Rekao im je, da je on ispunjenje svakoga proročtva. Protiv svih pohvaljenj nad “milinom njegovih rič” suprostavlja odmah tvrdnju, da njegov proročki jezik neće biti priznat u “njegovoj domovini”; pokidob narod jur govori: “nij li ovo sin Jožefa?”, to će reći: ča nam on novoga more kazati? Jezuš niže dokaže: prorok Ilija je mogao učiniti svoje čudo samo u poganskom kraju, njegov nasljednik Elizej učinio je svoje čudo na jednom tudjincu.
Ne pokazuje li nam se ov izazov na rodbini i sugradjani nerazborit? Ča ne bi bilo bolje, da im je počeo govoriti stvari, ke su mogli podnositi i probaviti, da zatim projde polagano na druge, teže? Morebit da je sam kriv za činjenicu, da su se napunili srdom, ter ga isuvali van iz varoša, da ga ubiju? Ali isto tako kasnije kršćanska prodika naslijeduje Jezuševu tehniku. Petar u svojoj prodiki u jeruzalemskoj crikvi veli Židovom: “Vi ste Svetoga i Pravičnoga zatajali i potribovali ste, da vam se pusti muž umornik, a početnika žitka ste umorili” (vidi Čini 3,14-15). Diplomatsko pristajanje polagano dojde vrlo hitro do točke, kade samo skok u istinu more pomoći napredak.
Pavao more navoditi atenskim mudroznacem poganske pjesnike, ali morat će vrlo hitro govoriti o Jezušu, o Goristalom od mrtvih i o sudu. “Inkulturacija” zato ne ide čuda najper.
Izmed dvih tekstov, drugo štenje je hvalospjev ljubavi, puta, ki sve nadmašuje. Jedini, ki dopelja do cilja. Sve ostalo, i naše najdiblje znanje, i naša junačka etika (razdiliti sve svoje imanje, predati tijelo svoje na požganje) na cilj ne stigne. Činjenica, ča Bog ljude izaziva prorokom, konačno Kristušem i Crikvom, jedino je djelo njegove ljubavi. I svi, - kim je povjerena zadaća, da živi i nazvisti izazovno svitu ovu Božju ljubav, - moraju to isto činiti zbog ljubavi i u ljubavi, drugačije nisu Božji glasniki i govoru samo sebi zbog sebe, zbog prezira njihove zloupotribljive vlasti i priroda.
Ovi razlogi ne dosežu razinu kršćanske prodike. Ljubav ne išće svoje (nije koristoljubiva), ne razdražuje, ne veseli se krivici. U najtvrdji riči, ke moramo izreći u ime Božje, tribamo vidljivo braći pokazati ljubav Božju, ka djeluje u nami.
Fürbitten
ČETVRTA NEDILJA KROZ LJETO
Uvodna molitva
Čuli smo Božju rič. Dopustimo joj da sada iz nas progovori molitvom.
Prošnje
- Bože, ti misliš na ljude i svojom ričju dolaziš u njev život. Potakni nam srce da ti iskažemo povjerenje, molimo te.
Gospodine, usliši nas.
- Ti si u prošlosti zvao ljude da se posvetu tvojemu poslanstvu. Podigni i u naše dane vjernike ki će na tvoju rič pojti kamo god je pošalješ, molimo te.
- Govorio si učenikom: „Ne bojte se. Ja sam s vami!“ Reci istu rič i nam da bude jasna i u našemu vrimenu, molimo te.
- Pristati na tvoju rič znači živiti za druge. Budi uz nas svojim Duhom da ti budemo vjerni do kraja, molimo te.
- Uči nas pravoj ljubavi, ljubavi ka sve pokriva, sve vjeruje, svemu se ufa i sve podnosi, molimo te.
Završna molitva
Gospodine Bože naš, ti si živ i uvijek novi. Daj nam budno i osjetljivo srce za tvoj poziv da tvoju rič jasno čujemo i pripravno idemo kamo god nas pošalješ. Usliši naše molitve i daj da ugledamo na kraju našega puta svitlost. Po Jezušu Kristušu, Gospodinu našem.
Amen.
