Ova jačka zmožno odziva na Trojstvo i u domaćoj mjenovskoj crikvi, ka je posvećena na diku Presvetoga Trojstva, a fara je 2020. svečevala 150. obljetnicu.
 

S jedne strane sliši vjera u Presveto Trojstvo razvitku kršćanske vjere u molitvi i liturgiji. Svaki dan se većkrat prekrižimo. U Vjerovanju apoštolskom priznajemo Trojednoga Boga; dicu i odrasle krstimo u Njegovo ime, a trinitarski vijenac riči velu svećeniki pri odvezanju u spovidi.

Svaki završni mašni blagoslov dilimo u ime Trojednoga Boga; riči: “U ime Oca i Sina i Duha Svetoga!” su nam zakorenjene od zipke do groba.

Ova posebna nedilja med Duhi i Tijelovom poziva, staviti najveću skrovnost vjere u središće slavlja i premišljavanja. Ali s druge strani teško razumimo, da je jedan Bog i Gospodin, ne u jedinstvu jedne osobe, nego u Trojstvu istoga bića.

Naš razum neće nikada moć shvatiti, da se klanjamo vlastitosti osobov i jedinstvu bivsta i jednakosti veličanstva Božjega. Najveća skrovnost kršćanske vjere ostaje nerazvezljiva ganjka. Ostavi zato, človiče, pokus razvezivanja Trojstva Njemu, na čiji kip smo mi svi iz ljubavi stvoreni. Samo dalje gorljivo valujmo Njegovo veličanstvo srcem, sjedišćem mudrosti, ar smo koruna Božjega stvaranja. Ali ne tribamo zdvojiti na granici vlašćega razumivanja, znajući, da je Bog svenek veći od naše človičje pameti i srca.

Zato sve, ča o Njemu mislimo i pokusimo reći zaostaje, ar Njegovo veličanstvo i dika skrivaju u sebi nerazvezljivu skrovnost. Zadaća Crikve je, skrbiti za uredbu nauka vjere, ako i s njim nikada ne dostigne razuma vjernikov. I svi traktati teologov o skrovnosti Presvetoga Trojstva su samo pokus približavanja k Bogu.
 

Svećenik i učenjak Gisbert Greshake je na 600 strani pokusio razviti priliku crikvenoga oca Augustina, koga je dite na obali morja potaknulo na premišljavanje, kada je puljilo morje u rupu, rečeći mu, da i on neće razvezati skrovnosti Trojstva človičanstvu. Greshake: “Zač bi morali žlicom puljiti morje u škulju, kada leži tajna bića morja i njegova lipota ter sjaj u ponudi, svakoga plivača primiti, očistiti, nositi i okripiti ga!” Isto je mudrost Božja predvidila za svakoga od nas: Pokršćeni smo, zovemo se dica Božja i jesmo.

Primljeni i ljubljeni smo od Boga, samo “u Njem živimo, gibljemo se i jesmo!” Pozvani smo, da ga doživotno išćemo, ljubimo i Njemu služimo. Izmoljen i uzet iz mjenovske fare Presvetoga Trojstva prošao sam kot svećenik pred 25 ljeti na Božje polje, da prodikujem velika djela Božja. Šaljem Vam dnevno blagoslov Trojednoga Boga, ki mi pomaže i potvrdjiva riči s zlamenji, ka slijedu.