U središću pozornosti Božje riči ponudjene su dvi stvarnosti: život i vjera. Pitanje života rješava vjera u Boga. Hoćemo li umriti na putu ili preživiti? Vjera nudi život, ali kako? Vjernik more dojti u tu avanturu i provjeriti istinitost tvrdnje, da vjera donese života. Onde, kade se najde vjere, Bog se posadašnjava u človikovu situaciju, ka po svojoj prirodi nima rješenje, korjenito minja.
 

Novozavjetna situacija slična je onoj starozavjetnoj. Po zakoni prirode ljudem po boravku na zemlji slijedi smrt. Medjutim ako se Bog umiša, more biti i drugačije. Bog se je umišao po Jezušu, koga je, goristao, učinio pobjednikom smrti i Spasiteljem ljudi. On je pred svojim povratkom k Ocu obećao, da će med ljudi ostati u kruhu: „Ja sam kruh živi, ki sam s neba dolidošao … Ako gdo ji od ovoga kruha, živit će na vijeke;” … “Ki vjeruje va me, ima život vječni!” Sveta maša do danas ljubomorno čuva i promiče ovu istinu, ona je sakramenat Jezuševe nazočnosti u prilika kruha. To kršćani vjeruju, a svit jednako „mrmlja“, ne razumi i pita: kako je to moguće? Kršćani odgovaraju, da ni oni ne znaju, kako je Bogu nešto moguće, ali oni vjeruju, i čim već vjeruju, tim već razumu.
 

I danas se ljudi čisto na isti način držu prema Bogu. Mnogo je nezadovoljstva, mrmljanja i odbijanja Boga i njegovoga nauka, a ne vidimo sebe i svoju duhovnu lijenost, da se mi pokrenemo sukladno njegovoj riči. A za mrmljanje pronajdemo bar kakove zgovore. I danas ljudi mrmljaju, kada im se sa svom jasnoćom nazvišćava istina, ku nam je Jezuš objavio, kada ih se poziva otvorenije i jače na Božji put. Ni jedan sakramenat nije razumljiv prez vjere. U životu kršćanov ponavlja se, dakle, starozavjetni prizor iz pustine: ima li života ili nima? Ima li spasonosnoga kruha ili ćemo pomriti? Kot je Bog Izraelcem pronašao rješenje - mana je omogućila put u život, tako kršćanom, ki se pitaju: “Postoji li život po smrti?”, nudi svojega Sina za Spasitelja. Ki u njega vjeruje, živit će. Jezuš se naime poistovjetio s kruhom: „Ja sam kruh živi … Ako gdo ji od ovoga kruha, živit će na vijeke.“ Kot se roditelji skrbu za kruh, ki na životu održava njihovu dicu, tako nebeski Otac daruje ljudem Kristuša-Kruh-Nebeski, da bi, kot Jezuš, mogli nastaviti put u obećani Život vječni.
 

Bog poziva na vjeru, želji ljude okripiti jednostavnimi sredstvi: Rič Božja i sveta pričest. Na izvana ništ posebno, ali i jedno i drugo imaju Božansku moć okripljenja, ar su izvor i vrhunac ovozemaljskoga života i zalog vječnoga života.