Goristanje nije privatna sudbina Jezuša Kristuša, nego je stvarna budućnost človičanstva i svita. Ki vjeruje u Goristaloga, prepoznaje Boga, a po vazmenoj vjeri svit prepoznaje suvrimenoga kršćana.
 

Ako Vazam i goristanje imaju zaista posla s našim životom, onda naše putovanje kroz konkretne životne sudbine i razočaranja pelja k novomu početku. Bolne rane i škura iskustva nisu izbrisani, kot goristanje ne zbriše za svenek križa. Goristali pokaže svoje rane učenikom; oni se njih dotaknu i potiho se pretvara strah i preplašenost u radost i čudjenje.

Razlaže im Pisma, otvara im oči razuma i srca, da sve bolje razumu, ča se je godalo. Gustokrat blaguje s njimi kod stola i na ubrovi, da ga prepoznaju Živoga. Omogućenje novoga početka cilja na sakramenat pokore, ki je prvi dar Goristaloga po završni riči evandjelja trete vazmene nedilje. Najprije ide zato, da samomu sebi oprostimo svoje nedostatke i slabosti, a onda, da si damo oprostiti od Milosrdnoga, da ostavimo grišnost i počnemo na novo.

Po povratku iz Emausa povidali su učeniki, ča se je godalo na putu i kako su prepoznali Jezuša pri lamanju kruha. Usred razgovora, ravno usred svidočenja za Njega i izminjanja vjerskih iskustav, pridruži im se Goristali. On je svagdir, kade smo u Njegovo ime skupaspravni, med nami. Nazočan je med nami pri poslušanju na Njegovu rič, ka nam je putokaz za život u srići; On je živ med nami pri svečevanju euharistije, On sprohadja naše korake pri dobri čini, da konačno shvatimo, da će sve minuti izvan dobrih djel.
 

Niti za vjernike, još manje za nevjerne je po sebi razumljivo i lako za primiti vazmeno otajstvo, ar dvojba i strah, pitanja i nevjera nadmašuju razum človika. Onde, kade moć Goristaloga i Božja stvarnost probije svakidašnjicu, zamuknu človičje riči, prestanu ograničeni obliki stvaranja ter mudrost človika; rodi se neshvatljivost i čudo vjere. Ondašnji i sadašnji učeniki spoznaju, da je vjera u Goristaloga dar, usred sastanka i davanja svidočanstva za Istinu, ka pretvara sime vjere u neopisive mogućnosti, ke život nudi i u sebi sadržava. Zaman ne otvara Goristali učenikom oči za razumivanje Pisam, da razum popadje, a srce vjeruje, kako visu skupa skrovnosti života, po ki se živi Bog očituje onomu, ki mu se otvori.

Božje djelovanje med nami i vazmena vjera su dar i zadaća ujedno, novi su vid i mogućnost, upustiti se u Kristuševo otajstvo. Željim nam svim, da budemo gorljivi svidoki vazmene vjere, ka glasi neopisivu skrovnost goristanja. Ravno ljubav Goristaloga ražarit će srca mnogih i kovat će novi život, preobladat strah pred budućnošću i spojiti ljude u pomirenju. Prez sastanka s Goristalim nije vazmene vjere i pristupa k istini, da Jezuš živi, a mi s njim za svenek.