1. Štenje Druge knjige ljetopisa

¹⁴ U oni dani su svi duhovnički prepostavni i narod počinili
mnogo nevjernosti. Naslijedovali su gnjusna djela poganov
i oskrunili dom Gospodinov, koga je on načinio za svoje
svetišće u Jeruzalemu. Ali Gospodin, Bog ocev njihovih
slao je neprestano njim i je upućivao po proroki dan i noć;
ar je milovao svoj narod i svoje prebivališće. Ali oni su
ismihavali poslanike Božje, zavrgli njegovu rič, rugali se
njegovim prorokom, dok je postala srda Gospodinova
protiv naroda tako velika, da već nije bilo spasenja.
¹⁹ Tada su neprijatelji spalili hižu Božju, razvalili zidine
Jeruzalemske, podažgali sve njegove turme i zničili sve
ča je bilo dragocjeno.
²⁰ Ki je živ ostao otpeljan je Nabukodonozorom u sužanjstvo,
u Babel. Onde su morali služiti kot robi njemu i njegovim
sinom dokle je na vladu došao perzijski kralj.
²¹ Tako se je spunila rič ku je Gospodin rekao kroz Jeremijina
usta: Sada je dostala zemlja nadomjestak za subote:
počivat će kroz sve vrime opustošena, dokle se ne ispuni
sedamdeset ljet.
²² A u prvom ljetu perzijskoga kralja Kira se je moralo spuniti,
ča je Gospodin po Jeremiji objavio. Zato nadahne Gospodin
duh perzijskog kralja Kira, ki je dao proglasiti po
svem svojem carstvu usmeno i pismeno: Ovako govori
Kir, kralj perzijski: Gospodin, Bog nebeski, predao mi je
sva kraljevstva na zemlji. On sam mi je zapovidao, da mu
gradim hižu u judejskom Jeruzalemu. Gdogod med vami
pripada njegovom narodu, s tim neka bude Gospodin,
Bog njegov! Ta neka ide gori u Jeruzalem.

2. Štenje Pisma sv. Pavla Efežanom

Braća!
⁴ Bog, ki je bogat u smilovanju, zarad velike ljubavi svoje,
s kom nas je ljubio,
⁵ je i nas, ki smo bili mrtvi zbog grihov, - oživio s Kristušem.
Dakle ste iz milosti spašeni.
⁶ S njim skupa nas je od mrtvih probudio, nam po Jezušu
Kristušu odredio mjesto u nebesi.
⁷ Tako je hotio pokazati u budući vijeki izvanredno bogatstvo
milosti svoje i dobrotu prema nam u Jezušu Kristušu.
⁸ Ar ste iz milosti spašeni po vjeri, i to nij od vaše moći, nego
je dar Božji;
⁹ ne od djel, da se nigdo ne bude hvalio.
¹⁰ Ar smo njegovo djelo, stvoreni u Kristušu Jezušu za dobra
djela, ka je Bog najper pripravio, da u nji živimo.

Neka mi se jezik prilipi na nebo, ako se tebe ne sjećam.

¹ Uz rijeke smo babilonske sidili,*

kad smo plačuć na te mislili, Sion.

² Naokolo višali jesmo na vrbe*

citare svoje.

³ Jer ki su nas zeli u ropstvo,*

naše su htili poslušati pjesma,

ki nas muču, potribuju od nas veselje:*

„Pjevajte sionske pjesme!“

⁵ Jeruzalem, ako se s tebe pozabim,*

neka usahne desnica moja.

⁶ Neka mi se jezik prilipi na nebo,*

ako se tebe ne sjećam,

ako ne stavim, Jeruzalem, tebe*

svim radošćam svojim na čelo.