⁷ Ovako govori Gospodin: Kličite puni veselja Jakovu i
uzvikujte prvaku narodov! Nazvišćujte, pjevajte i recite:
Spasi, Gospodine, narod svoj, ostatak Izraelov.
⁸ Evo peljam je domom iz sjeverne zemlje, spravljam je
skupa od krajev zemlje, med njimi slipce i ukočene,
oplodjenice i rodilje skupa. Velika množina vraća se
simo najzad.
⁹ Sa suzami dohadjaju, s batrenjem je sprohadjam. Peljam
je k potočnim vodam, pravim putem, kade se ne potrkuju.
Postao sam Izraelu otac, Efrajim je moj prvorodjenac.

¹ Svaki duhovni poglavar, ki se izibere od ljudi, postavlja
se za ljude na službu pri Bogu, da prinese dare i aldove
za grihe.
² On mora imati pomilovanje s onimi, ki ne znaju i bludu,
ar je i sam podvržen slabosti.
³ Zato je dužan, kako za grihe ljudstva, tako i za svoje,
prinesti aldove!
⁴ I nigdo si ne prisvaja sam ove časti, nego ki je pozvan od
Boga kot Aron.
⁵ Tako si i Kristuš nij sam prisvojio čast duhovnoga poglavara,
nego on mu je ju dao, ki mu je rekao: “Ti si Sin moj, ja
sam te danas rodio.”
⁶ Isto ovako i na drugom mjestu govoreći: “Ti si duhovnik
do vijeka po redu Melkizedekovom.”

Bog nam učini velika djela;

zato smo puni veselja.

¹ Kad je Gospodin okrenuo sudbinu

sionskih sužnjev *

činilo nam se je, da nam se sanja.

² Usta nam bišu napunjena smihom *

i klicanjem jezik.

Tada su narodi rekli: *

Bog im učini velika djela.

³ Bog nam učini velika djela; *

zato smo puni veselja.

⁴ Okreni, o Bože, naše sužanjstvo *

kot potoke na jugu.

⁵ Oni, ki suzami siju, *

žanju u pjesmi.

⁶ Plačući su išli noseći sitveno sime; *

vraćat ćedu se s pjesmom

snope svoje noseći.