1.
nedilja adventa/liturgijsko ljeto B- 03.12.2023
Liturgie
0. Unebozeće Blažene Divice Marije - 15.08.2024
Datum:
15.08.2024
|
1. Štenje Otajnoga očitovanja
Ot 11, 19a; 12, 1-6a 10ab
|
19 Otvori se crikva Božja na nebu, i bilo je viditi škrinju saveza njegovoga u crikvi njegovoj. 1 Na nebu se skaže veliko zlamenje: žena suncem opravna, pod nje nogami misec, i na glavi koruna od dvanaest zvijezd. 2 Ona biše noseća i vikala je rodeći i mučila se je porodom. 3 I skaže se drugo zlamenje na nebu: nut, velik ognjenočrljen zmaj, ki imaše sedam glav i deset rogov, i na glava svoji sedam korun. 4 Rep njegov pomete tretinu zvijezd nebeskih i hiti je na zemlju. Zmaj se pak postavi pred ženu, ka se je pripravljala k porodu, da odmah po porodu požrkne nje dite. 5 I porodi muško dite, koga zadaća biše, da vlada nad svimi narodi železnim žezlom. Nje dite je odnešeno k Bogu na njegov tron. 6 A žena pobigne u pustinu. |
|
2. Štenje Prvoga pisma svetoga Pavla Korintijanom
1 Kor 15, 20-27a
|
20 Braća! Kristuš se je od mrtvih goristao, kot prvi od onih, ki su preminuli. 21 Po jednom človiku je došla smrt, tako i po jednom človiku dohadja goristanje od mrtvih. 22 Kako s Adamom svi umiraju, tako ćedu se u Kristušu svi oživiti. 23 Ali svaki u svojem redu: Kristuš kot prvenac, a po tom oni, ki su Kristuševi, ki su vjerovali u njegov dolazak. 24 Onda je spunjeno, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, kad prije toga zniči svako (Bogu protivno) poglavarstvo i svaku vlast i silu. 25 Ar on mora kraljevati „dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje.“ 26 Kot poslidnji neprijatelj će se zničiti smrt; 27 „ar je sve podložio pod noge njegove.“ |
Evandjelje po Luki
Lk 1,39-56
39 U oni dani se je Marija otpravila, i popašćila se prik
brigovlja u varoš Judeje.
40 I stupi u hižu Zakarijaša i pozdravi Elizabetu.
41 Kad je Elizabeta čula pozdrav Marije, uzradovalo se je
dite u nje utrobi, i napuni se Elizabeta Duhom Svetim
42 pak zakrikne glasno: „Blažena si med ženami i blažen je
sad utrobe tvoje!
43 Odakle meni ova čast, da majka Gospodina moga
dohadja k meni?
44 Ar nut kot je glas pozdravljenja tvojega zaglušao u ušima
moji, ganulo se je dite od radosti u mojoj utrobi!
45 Blažena si, ča si vjerovala da će se na tebi spuniti ono,
ča ti je rekao Gospodin!“ I reče Marija: „Zvišuje duša
moja Gospodina,
47 i obradovao se je duh moj u Bogu spasu mojem,
48 ča se je ogledao na poniznost službenice svoje. Nut zato
ćedu me od sada blaženom zvati sva pokoljenja!
49 Ar je učinio na meni velika djela, ki je zmožan, i sveto je
ime njegovo.
50 Milosrdnost njegova je od pokoljenja do pokoljenja s
onimi, ki se ga boju.
51 Čini zmožna djela rukom svojom; rasprši one, ki su
ohologa srca.
52 Sruši zmožne s prijestolja i uzviši ponizne.
53 Zasićuje gladne dobrotami, a bogate otpušća gladne.
54 Zimlje se za Izraela, slugu svoga, spominjajući se milosrdnosti
svoje.
55 Kako je govorio našim ocem: Abrahamu i potomstvu
njegovomu na vijeke!“
56 Marija je pak ostala oko tri misece onde. Zatim se je
povrnula najzad u stan svoj.
|
Pripjevni psalam
45 (44), 10bc. 11. 12ab. 16
|
Zdesna ti stoji u zlatnom ornatu kraljica.
10 Kraljevske kćere tovja su počasna pratnja,* zdesna ti stoji u zlatnom ornatu kraljica.
11 Čuj, kćerka, vidi i uho svoje prikloni,* i zaboravi svoj narod i dom svoga oca.
12 Kralj hlepi za tvojom lipotom,* On je Gospodin tvoj, njemu se klanjaj!
16 Primu ju klicanjem ter radovanjem,* ulazu u kralja palaču. |
Predigt
Marija – vjeroučiteljica
Autor:
mag. Marinko Kelava
Evandjelje 20. nedilje u ljetu B je svenek, kot sam jur projduću nedilju pisao, iz 6. poglavlja Ivanovoga evandjelja.
Ali ovu nedilju je veliki svetak Unebozeća Bl. Divice Marije ter nam Crikva ponudja dobro poznati Marijin pohod Elizabeti i nje Magnifikat.
Da bi bolje razumili dinamiku i napetost ovoga Evandjelja bilo bi dobro, prečitati 1. poglavlje Lukinoga Evandjelja od početka, ar ova dva povidanja su jako povezana. Luka počinje povidanjem o Zakariji i Elizabeti (Lk 1 5-25), ki su jur ostarali, na koncu hištva. On je svećenik, u hramu u centru židovske kulture, u Jeruzalemu. Drugo povidanje je o Mariji i Jožefu, ki su mladi, na početku novoga hištva, nisu teološki naučeni nego su laiki, živu negdje daleko u provinciji, u Nazaretu.
Prvo povidanje je povidanje o nevjerovanju i završava mučanjem, ar Zakarija onimi.
Drugo povidanje je povidanje o vjerovanju i završava hvalospjevom Bogu.
Čuda temov se ponudja, a u ovom kratkom premišljavanju bi kanio ča napisati o Marijinom vjerovanju, ko je pokazala svojim: “Evo ja sam službenica Gospodinova” i osebinami ljudi, s kimi Bog zna “velika djela” učiniti.
U ovoj peldi znamo osebito viditi, da Bog ne gleda na starost osobe, Bogu nije važan staliž, u kom je osoba, nije mu važna ni izobrazba, ča mu je važno je vjerno srce, bilo to i srce jedne “teenagerice”, mlade divičice. Ta mlada divojčice nam je dala najjasniji kip, ča to znači, biti pripravan služiti Bogu, odreći se vlastitih željov, planov, interesov i prepustiti se Bogu i prihvatiti Božji put za svoj žitak.
Ona je svojim pristankom s 14 ili 15 ljet stavila svoj žitak potpuno u ruke Bogu, ar kot noseća a ne udana ona već nije znala svoj žitak kontrolirati. Smimo si premisliti, ča je sve Mariji kroz glavu prošlo, nač je sve morala misliti: kako i ča reći roditeljem, kako reći zaručnjaku, s kim još nije živila, ča ćedu reći u selu, ča će Jožef učiniti, ča roditelji ... Znala je, da bi iz društva bila izignana, othićena, osamljena. Svi nje životni plani bi bili porušeni. Je li to istina ili samo sanja, se je znamda pitala. Ravno zbog toga se je ona pašćila k Elizabeti, da izvidi, je li to istina, ča je doživila.
Samo ako je Elizabeta u šestom misecu noseća, to je dokaz, da je ono zaistinu bio andjeo, ki je od Boga poslan i da je to istina. Svi oni, ki su imali iskustvo, da im je cijeli žitak i svi životni plani odvisili o jednoj informaciji, o jednom testu, znamda ćedu laglje razumiti, u kakovoj situaciji je Marija bila dokle je dane dugo putovala do Elizabete.
U ovakovom kontekstu imaju r. 41-45 čuda veću težinu. Isto tako i Marijino oduševljenje i olakšanje u hvalospjevu r. 46-55, ki nam kažu osebine vjerujuće osobe. Samo osoba, ka diboko vjeruje i ne sumnja, zna ovako moliti i davati hvalu Bogu. Marija je svisna vlašće uloge u Božjemu planu, ali ne zvišava sebe, nego naglašava vlašću poniznost, a svu hvalu daje Bogu i njegovoj providnosti. Ona se veseli Božjemu planu, iako još svenek ne zna, kako će se to u nje žitku pokazati.
Ovde nam uz Abrahama, oca vjere, Bog pokaže i najbolju vjeroučiteljicu - majku Mariju.
