Jezuš ne shranja teškoć pred učeniki, ke šalje van u svit. On je školuje i pripravlja temeljito na žitak u Njegovom najužem naslijedovanju. Kod Njega nije ništa zamučano: „Šaljem Vas kot ovce med vuke, naprikdavati hte Vas sudom; peljati ćedu vas pred upravitelje zbog mene, zlo ćedu govoriti na Vas, još i bičevat ćedu Vas“ (isp 10,6).

Progonstva zbog evandjelja nikada nećedu biti izuzeta po Svetom Pismu, ča do konca svita. Svaki, ki Jezuša naslijeduje mora računati s nepravicom, doživiti će tlačenje slobode, stisku i nevolju. „ Ne bojte se onih, ki tjelo umaraju a duši nemoru naškoditi!“ Ov nagovor je ohrabrenje za učenike, ki znaju, da progonitelji i buntovniki moru učiniti samo zemaljskomu žitku škodu i konac, ili mu prouzrokovati tjelesne boli i muke. Zemaljski žitak človika ali nije najveć i jedino dobro i konačni cilji i savršenje.

Najgorkija nesrića za nas svakoga postoji u tom, ako tjelo i duša propadne u paklu. Pakao je vječna, bezsmislena egzistencija, potpuna i slobodnovoljna odaljenost od Boga, ku današnje evandjelje glasi kot izričitu mogućnost za svakoga človika. Ne da se po nauku Crikve tajati kot prebivališće. S ovom postojećom mogućnošćom nas Jezuš ne kani plašiti i cipiti strah u našu dušu. Mi naš život ne moremo sakriti pred Bogom. Svi naši čini, dobri ili zli, ćedu biti jednoč otkriti, po nji će nas bog suditi. Strah sliši k žitku človika. Otkriva naše čine i one, ke mi ne držimo u vojka, premda smo odrasli i skrbni. Strah uči človika, da spozna prave uvjete za život. Jezuš tvrdi, da je Bog već od straha i smrti. On usporedjuje: Ako su Bogu još i vrepci, Njegova najmanja stvorenja povoljna, kako mu onda nebi bili mi ljudi? Namjesto da se bojimo velikanov, punih človičjih slabosti, neka se već zaufamo u Oca nebeskoga. Ki se boji Boga tako, da ga zaufanošćom prizna kot Gospodina i Svemogućega, se ne triba bojati ničega.

Naš žitak leži u Božji ruka. Njegove milosti puna je zemlja. Od ove odvisi naše spasenje ili skvarenje. Bog nas ljubi tako neograničeno, da je Njemu poznat još i svaki vlas na našoj glavi. Zato se počvrstimo u najvećoj zapovidi ljubavi kroz vjeru, ka nam je darovana. Ki je Boga bojeći, onoga oslobadja lipota ove odvisnosti od svih strahov. Ako smo si svisni, da smo odvisni od Vječne ljubavi, biti ćemo oslobodjeni od svih uplivov Zaloga. Zato neka bude naš jedini strah, da zatajimo Boga namjesto, da ga gorljivo priznajemo pred svitom.