|
1. Štenje Činov apoštolskih
Čn 2,14.22-33
|
1. Štenje
14 Na dan Pedesetnice je najperstupio Petar s jedanaestimi, podignuo je svoj glas i rekao im: “Muži židovski i svi, ki stanujete u Jeruzalemu! Ovo vam neka bude na znanje i posluhnite riči moje. 22 Muži izraelski! Čujte ove riči: Jezuša Nazaretskoga, človika od Boga med vami potvrdjenoga (kot Mesijaša) jakošću, čudočinenji i zlamenji, ka je učinio Bog po njem med vami, kot to vi sami znate, 23 ovoga ste, ki je bio predan odredjenom odlukom i najperznanjem Božjim, rukami nepravičnimi prebili na križ i umorili. 24 Ali ga je Bog oživio, odstranivši boli smrti, ar je bilo nemoguće, da ona vlada nad njim. 25 David je naime rekao o njem: ‘Uvijek sam imao pred svojimi očima Gospodina, ar mi stoji s desne strani, da se ne smutim. 26 Zato se veseli srce moje i raduje se jezik moj; izvan toga će i tijelo moje počivati u ufanju. 27 Ar nećeš ostaviti duše moje u kraljevstvu smrti, niti ćeš dopustiti, da se tvoj Sveti raspade. 28 Pokazao si mi pute žitka i napunit ćeš me veseljem pred licem svojim.’ 29 Muži, braća! Neka mi bude slobodno, da vam malo srčenije govorim o patrijarki Davidu; on je umro i bio pokopan; grob njegov je med nami ča do dana današnjega. 30 Ali kad je bio prorok, i kad je znao, da mu je Bog prisegom obećao, da hoće dati jednomu iz pokoljenja njegovoga siditi na tronu njegovom, 31 rekao je u proročkom predvidjenju o goristanju Kristuševom, da se neće ostaviti u kraljevstvu smrti, i da se tijelo njegovo neće raspasti. 32 Ovoga Jezuša je oživio Bog, čemu smo mi svi svidoki. 33 I nut desnicom Božjom uzvišen i kad je primio od Oca obećanje Duha Svetoga, izlijao ga je kot to vidite i čujete. |
|
2. Štenje Prvoga pisma svetoga Petra
1 Pet 1,17-21
|
2. Štenje
17 Predragi! Ako zazivate Ocem onoga, ki ne gledajući
|
13 Onoga istoga dana - prvoga u tajednu - išli su dva
od Jezuševih učenikov u selo, ko je bilo šezdeset štadijov
daleko od Jeruzalema, imenom Emaus.
14 I razgovarali su se med sobom o svem, ča se je dogodilo.
15 I dokle su se oni razgovarali i raspravljali med sobom, i
sam Jezuš se je približio, i išao s njimi.
16 Ali njihovi oči su bili zaprti, tako da ga nisu upoznali.
17 I reče im: “Ča su to za razgovori, ke imate na putu med
sobom?” A oni su turobno klonuli.
18 I odgovori mu jedan od njih, ki se zvaše Kleofa: “Ča si
ti jedini stranac u Jeruzalemu, ki ne znaš, ča se je onde
ove dane dogodilo?”
19 Reče im: “Ča?” I rekoše mu za Jezuša Nazaretskoga, ki
biše prorok moćan u čini i riči pred Bogom i pred svim
narodom.
20 I kako su ga naši duhovnički poglavari i prepostavni
predali na smrt i križevali ga.
21 “A mi smo se ufali, da će on spasiti Izrael, i sada je tomu
jur treti dan, da se je to dogodilo.
22 A i neke žene od naših su nas prestrašile, ke su bile jutro
kod groba.
23 Kad nisu našle tijela njegovoga, došle su govoreći, da
su im se skazali andjeli, ki velu, da on živi.
24 I prošli su neki od nas k grobu i našli su sve tako, kako su
žene rekle, ali njega nisu vidili.”
25 A on im reče: “O vi nerazumni i tvrdoga srca za vjerovanje
svega, ča su proroki govorili!
26 Nij li morao Kristuš sve to pretrpiti i tako nutarpojti u slavu
svoju?”
27 I počevši od Mojzeša i od svih prorokov razložio im je,
ča je za njega pisano u svem Pismu.
28 I približili su se k mjestu, kamo su putovali, a on se je činio,
da kani dalje.
29 Ali oni su ga pozivali: “Ostani s nami, ar se jur zamračuje
i dan se jur nagnuo.” I išao je nutar s njimi.
30 I kad je sidio s njimi za stolom, zeo je kruh, blagoslovio
i dao im ga.
31 I otprli su im se oči i upoznali su ga; a on je skrsnuo ispred
očiju njihovih.
32 I rekoše jedan drugomu: “Nij li gorilo naše srce u nami,
kad nam je putem govorio i kad nam je razlagao Pismo?”
33 I ustavši još onu uru vratili su se u Jeruzalem i našli su
skupaspravne jedanaestere i one, ki su s njimi bili.
34 Ti su rekli: “Zaistinu se je goristao Gospodin i skazao
Šimonu.”
35 I oni su povidali, ča se je dogodilo na putu, i kako su ga
prepoznali pri lamanju kruha.
|
Pripjevni psalam
Ps 16 (15),1-2a, i 5.7-8.9-10.11
|
Pokaži nam, Gospodine, stazu života.
1 Čuvaj me Bože * jer se k tebi utičem. 2 Gospodinu velim: „Moj Bog si; * izvan tebe nima za mene dobra. 5 Gospodin je dio moga jerbinstva pak moj kalež: * Ti uzdržavaš moje naljedstvo.
Slavim Gospodina, ki mi je dao dobar savjet, * srce me na to spominja još i u noći. 8 Gospodina svagda pred svoje oči postavljam; * On mi je zdesne i zato neću upasti.
9 Zbog toga se srce moje raduje i duša veseli, * a još i tijelo mi hoće u sigurnosti počivat. 10 Jer nećeš ostaviti dušu moju u podzemlju, * nećeš dat svecu svomu skvárenje gledat.
11 Kazat mi hoćeš stazu života, / u tebi j' punóća veselja, * uz tvoju desnu milina je vječna. |
Zaistinu moramo bit obadvim učenikom iz Emausa nenavidni, ar su strefili i se sastali s goristalim Gospodinom. Dostali su sigurnost, da Jezuš živi. Jezuš je podučio učenike i su razumili, da Jezuševa smrt ni bila zaman. Nigdar već nisu pozabili ov susret. Moremo se i mi danas ovako s Jezušem strefiti i ča da činimo da se s njim strefimo? Moremo i mi ča činit, da se Goristali s nami strefi? Moramo onda imat nutarnje spoznanje: On živi, On je sada ovde.
Sveta evandjelja nam povidaju, da se je Goristali već puti skazao. Marija Magdalena i druga Marija su išle rano jutro k grobu, da namažu Jezuševo mrtvo tijelo. O tom su se razgovarale, da gdo će im ta teški kamen odvaliti. Nisu s tim računale, da ćedu se s Jezušem susrest, jer su ipak išle prema grobu.
Emauski učeniki su išli na putu prema domom i su se na putu o tom razgovarali, ča se je zadnje dane s Jezušem stalo. I oni nisu s tim računali da ćedu ga na putu strefit.
Isto i prilika, kako se Jezuš skaže Petru i drugim učenikom na Genezaretskom jezeru. Lovili su ribe ali onu noć ništ nisu ulovili. Na ubrovi su vidili jednoga njim nepoznatoga človika. On im reče, da mrižu hitu na desnoj strani. Nasljedovali su Jezuša i su ulovili čuda rib. Onda dojdu do spoznanja, da je to zaista Gospodin.
Sve pelde i prilike pokažu, da oni ljudi, s kim se je Goristali strefio, da oni s tim nisu računali.
Ali svi svidoki goristanja imaju nešto skupnoga: Bili su učeniki Jezuševi, ufali su se u njega, njegova smrt im ni bila sve jedna.
Ali i mi moramo reći: Mi smo Jezuševi učeniki, iako je naša vjera još nesavršena.
Ali Jezuš se takorekuć umiša u razgovor Emauski učenikov i se s njimi o Pismu razgovara. Početo od Mojzeša i svih prorokov im razloži, ča o njem, naime Jezušu, stoji u Svetom pismu: Ni li morao Kristuš sve to pretrpiti i tako nutarpojti u slavu svoju? I onda počne im gorit srce.
Tako dojdu učeniki s Jezušem u Emaus i pozovu „nepoznatoga“ da ostane s njimi, ar se jur zamračuje. I pri lamanju kruha su ga prepoznali. Otpru im se oči ali on je skrsnuo ispred očiju njihovih. Ali imaju zaufanje i sigurnost, da su se sterfili s Goristalim. I učeniki su se povrnuli u Jeruzalem i su i drugim učenikom nazvistili vazmeno veselje.
Da, Gospodin se je zaista od mrtvih goristao. ON živi i je med nami!
Uvodna molitva
Otvori nam, Gospodine, oči i srce da te spoznamo i da ti se iskreno pomolimo.
Prošnje
Gospodine, usliši nas.
Završna molitva
Gospodine, primi naše prošnje. Daj da svaki dan živimo od snage goristanja. To te prosimo u ime Jezuša Kristuša, ki s tobom i Duhom tvojim živi na sve vijeke vijekov.
Amen.