Na solidarnost i cipljenje pozvao je na Martinju, 11. novembra željezanski biškup dr. Egidije Živković. Slavlje u Željeznu počelo je u 9.00 ura u stolnoj crikvi. Svetačnu svetu mašu služio je biškup dr. Egidije Živković, ki se oporavlja od korone. Otpodne je u 14.00 ura bila svetačna akademija s impulzi, prezentacijom povijesti u slika, odlikovanji i molitvom.

Vjerniki iz svih krajev Gradišća su došli na sv. mašu isto kot i zastupniki zemlje, društav i javnosti. Sudjelovao je i biškup u m. dr. Pavao Iby, kanoniki i svećeniki biškupije, seminaristi, redovniki/ce i novi superintendent dr. Robert Jonischkeit.
 

Srdačan pozdrav uputio je časnim gostom i svim nazočnim ter i putem live-streama povezanim generalni vikar kan. mmag. Michael Wüger. A srdačan je bio i pozdrav biškupa dr. Živkovića na jeziki gradišćanskih narodov pri uvodu u slavlje, ko je i dalje oblikovano većjezično u gradišćanskom duhu ter je svirao muzički sastav stolne crikve pod peljanjem dir. Thomasa Dolezala.
 

Impozantna štatua sv. Martina u požonskoj stolnoj crikvi i kako se sv. Martin i konj diboko prigiblju prosjaku - pred njom je biškup dr. Živković pri sastanku pape Franje sa svećeniki, dijakoni, redovniki/cami i bogoslovi prilikom pohoda u Slovačkoj u septembru sidio -, potaknula ga je na poruku, ku je u prodiki dao zemlji i biškupiji na putu u budućnost.
“Kot Martin moramo i mi moderni ljudi i kršćani odsjesti s visokoga konja i kot Jezuš biti ljudem danas blizu. Od Martina moremo se naučiti troja držanja za naš put”, rekao je biškup i objasnio ova držanja.

Zustaviti i postati: Današnji človik kot Martin na putu u svoji različni zvanji, zadaća, služba i odgovornosti, zvećega u stresu i hitrini, je u pogibeli, da slip postane za mnoge stvari na putu, bližnjega upamet ne zame ili mimo njega kot konkurenta projde. Posljedice su egoizam, anonimnost, burn-out ... Zustaviti i postati more značiti: opet si odlazniti za Boga u tišini molitve, meditacije, slavlja Božje službe i sakramentov kot i za naše bližnje u obitelji, školi i zvanju, udruga, u Crikvi i društvu.

Prez toga postane naš govor hitro prazan, naši sastanki površni, naši čini proračunanje i rutina - ovo ima posljedica za obitelj, društveno ophadjanje, politiku i dušobrižničtvo. Ljudi danas si želju u politiki i u Crikvi ljubezne ljude, ki se kot sv. Martin k njim obrnu i im daruju vrimena - za slušanje, batrenje, pomoć kade je potribno, za žitak, istaknuo je biškup Živković i pitao: “Komu bih ja morao darovati vrimena?”
 

Odsjesti s konja i se obrnuti bližnjemu: Odsjesti s visokoga konja - to je bolno na svi područji žitka, ali u istu dob i ljekovito, potribno i privlačljivo. Ravno pandemija nam danas jasno kaže, kade moramo kot pojedini, kot institucije i kot Crikve odsjesti s visokoga konja i komu se moramo danas posebno obrnuti - gubitnikom, siromahom, nevoljnim, izgraničenim, dici, betežnikom i starcem, pred svim ljudem ki bižu od glada, boja, progonstva, promjene klime.

Odsjesti s visokoga konja znači: gajiti jednostavan i postojan životni stil; imati otvoren pogled za nevolje bližnjega, pogledati a ne oči odvrnuti ili još i projti mimo nevolje; obrnuti se bližnjemu, još i ako se pritom umažemo. “Crikva i društvo bilo bi privlačljivije, već bi sjajilo i vridnije bi bilo življenja, ako mi svi odsjedemo s visokoga konja i se obrnemo bližnjemu”, ča nam je sv. Martin pokazao u sastanku s prosjakom.
 

Pomoći i diliti: Nije jasnijega znaka ljubavi prema bližnjemu i pomoći od toga, kako Martin dili plašt siromahu. Za pomoć i diliti imali smo u 100 ljeti povijesti Gradišća dost prilikov, ustanovio je biškup dr. Živković i spomenuo n. pr. pri izgradnji naše zemlje po dvi svitski boji, 1956. biguncem iz Ugarske, 1989. pri otvaranju Željeznoga zastora, 2015. biguncem s Istoka ... U ovi situacija su institucije i ljudi naše zemlje i naših Crikav pomogli i dilili.

Prem kritike i nerazumivanja mnogih suvrimenikov pomažemo i si dilimo i danas s ljudi u nevolji i pri bigu - ovo je čin po peldi sv. Martina, na koga nas obvezuje zagovornik naše zemlje i naše biškupije, naglasio je biškup dr. Živković i dodao: “Pomoći i diliti more u vrimenu korona-pandemije i značiti: Daj se cipiti - Ti pomažeš sebi i Ti pomažeš i svojemu bližnjemu!”
 

“Zemlja, biškupija, u koj je ljudi, ki se trsu, činiti ovakova Martinova djela danas, je na dobrom putu” i ostvaruje Jezuševu naredbu u evandjelju “Čagod ste učinili jednomu od ovih mojih najmanjih bratov, meni ste učinili!”, rekao je biškup dalje i pozvao fare, da kot sâd jubileja držu svakoga 11. u misecu Martinova slavlja. Tomu izdale su Pastoralne službe i spis s molitvami, ki je na kraju sv. maše podiljen. “Neka Bog daruje našoj zemlji i našoj biškupiji mnogo ljudi-kršćanov, ki danas činu Martinova djela i on neka drži svoju očinsku ruku nad našim Gradišćem i svimi njegovimi ljudi!”, bila je konačna prošnja i želja biškupa dr. Živkovića u prodiki.

Pri svetačnom činu i molitvi u stolnoj crikvi otpodne govorili su generalni vikar kan. mag. Michael Wü̈ger i predsjednik Katoličanske akcije Peter Goldenits.

Generalni vikar Wüger pozvao je, u zajednici i vjeri izdržati nesigurnosti, ke su postale u vezi korona-pandemije. Populistične izjave ne moru odstraniti nesigurnost. “Nesigurne situacije i životna stanja nanovo združu ljude. One zbudjaju želju za zajedničtvom i slobodom. Konačno otvaraju nove pute ljubavi prema bližnjemu i solidarnosti. Zato postoji nek jedno sredstvo protiv nesigurnosti: skupno ih izdržati, zaufati se u Boga i tako se zaufati u budućnost.”
 

Potribno je vrime i mjesto, “kade imaju nesigurnosti, naše biće i žitak, človičji i kršćanski žitak mjesto”: to su nedilja i slavlje Euharistije u crikva. Generalni vikar je konačno i pozvao, u Crikvi poslušati dicu i mladinu, posebno i pri sinodalnom putu.
 

Predsjednik Katoličanske akcije dr. Peter Goldenits istaknuo je značenje zajednice. “Imamo živu zajednicu, povezani smo u vjeri ter nam ova sloga daje snagu i zaufanje. Ali to sve postaje stoprv moguće, ar mnoge dobrovoljne i namješćene žene, muži, mladina i dica aktivno u našoj biškupiji suradjuju.” Oni svi su solidni temelj, stupi, ki držu našu Crikvu u Gradišću.
 

Potom predstavna je u dija-slika 100-ljetna povijest Gradišća i 60 ljet Željezanska biškupija. Zatim odlikovan je velik broj zasluženih suradnikov/ic Karitasa ter brojni muži i žene gradišćanskih far.
 

Vrhovna odlikovanja dobili su iz biškupljevnih ruk dr. Gerhard Mitrović iz Štikaprona, Matthias Billes iz Svetojurja i kancelar Željezanske biškupije mag. Gerhard Grosinger - postali su “vitezi reda sv. pape Silvestra”.

Od srca čestitamo svim odlikovanim! Hvala i svim, ki su oblikovali - med njimi i tamburica iz Bijeloga i Novoga Sela s mag. Brankom Kornfeindom.

© Franz Josef Rupprecht