Završni sjaj ljetošnjih hrvatskih slavljev bilo je nedilju, 3. oktobra u Željeznu skupno hrvatsko shodišće kod Kraljice sv. očenašev na Brigu. Iako u manjem okviru - jedan dan, jedna sveta maša, jedna pobožnost - bilo je pravo hvaludavanje hrvatske obitelji Gradišća i nadopunilo naša skupna vjerska slavlja. Obradošćeni i zahvalni bili su nazočni, kako su na kraju priznali.
 

Svetačnu svetu mašu u 10.00 ura predvodio je srebrnomašnik Joško Kuzmić. Njega i sve hodočasnike pozdravio je biškupski vikar kan. mag. Željko Odobašić na početku sv. maše kot ravnatelj i skupnih hrvatskih shodišćev. Pokazao je na aktualnu situaciju i kako korona-pandemija odredjuje žitak. Iz vlašćega iskustva on zna za ozbiljnost i težinu betega COVID 19, ka sa sobom nosi uz tjelovne boli i duševni strah za žitak. Na koroni boluje u prošli dvi tajedni i željezanski biškup dr. Egidije Živković, ki je željio slaviti ovo shodišće s Gradišćanskimi Hrvati u Željeznu. Zato je biškupski vikar kan. Odobašić prenosio pozdrav biškupa i prosio hodočasnike, moliti za natpastira, kako i on moli za vjernike - a u oktobru posebno i očenaše.
 

Molitvu sv. očenašev kot cipivo i lijek za tijelo i dušu opširno je opisao i vjernikom preporučio srebrnomašnik Kuzmić u prodiki. Iz vlašćega iskustva kot dušobrižnik starcev i betežnih pokazao je važnost i značenje ove glavne molitve i protumačio njihova otajstva. A pitao je i nazočne, od koga su se naučili moliti sv. očenaše i za koga je molu. Poučne su bile pelde očenašev, o ki je govorio prodikač: očenaši cesarice Marije Terezije s 16 zlatnih srcev kot znak nje 16 dice, za ke je molila; kot i očenaši, načinjeni u nevolji boja iz kruha i slin vojakov i zarobljenikov kot njihov stalni sprohodnik, zadnje ufanje i podrška. Konačno je predstavio i one mnoge nakane, za ke se moru moliti, ter si zaželjio, da nam sv. očenaši postanu najmilija molitva.
 

Za ovu nadahnutu prodiku i predvodjenje slavlja se je na kraju sv. maše zahvalio biškupski vikar kan. mag. Odobašić subratu Kuzmiću, a za sudjelovanje svim vjernikom, posebno pišakom iz Uzlopa a neki i iz Klimpuha, tamburici “Poljanci” iz Vulkaprodrštofa za krasno oblikovanje, kantoru Štefanu Bubiću, Hrvatskomu vikarijatu i tajnici Agnjici Bubić za priredjenje svetačnoga hodočasničkoga spisa ter svim, ki su ča pridonesli ...

Po nadahnutoj meditaciji-molitvi i blagoslovu glavnoga celebranta je oduševljeno otpjevana skupna jačka “Zdrava Diva” dala slutiti zahvalnost i radost, ka je došla hodočasnikom iz srca.

Na veselje naroda zasvirala je tamburica “Poljanci” po sv. maši pred crikvom još nekoliko narodnih hrvatskih jačak ter su se hodočasniki još malo družili. A mnogi su se i osobno pomolili pred Majkom na Željezanskom Brigu u milosnoj kapeli.
 

Lip broj vjernikov došao je u 14.00 ura i na skupnu pobožnost, ku je predvodio mag. Štefan Raimann. Pobožnost je stala u znaku posvete Bl. D. Mariji - pred 60 ljeti, 15. augusta 1961. je prvi željezanski biškup ddr. Štefan László posvetio mladu Željezansku biškupiju na nje prvi rodjendan Bl. D. Mariji pri zmožnom slavlju u Željeznu na Brigu. Ljetos je na Veliku mašu biškup dr. Egidije Živković obnovio ovu posvetu. Na našem skupnom hrvatskom shodišću su sada vjerniki s molitvom biškupa dr. Živkovića osobno izručili sebe i našu biškupiju još jednoč Majki Željezanskoj.

Kolikokrat je jur svaki doživio pomoć i blizinu Boga i Bl. D. Marije, pitao je farnik Raimann u kratkoj prodiki vjernike. Razložio je, da se more i za Majku Božju reći isto kot je rekao Jezuš za sebe “Ja sam s vami ča do konca svita”. Marija je stala pod križem svojega Sina i Bog je nju u nebo zeo kot je i Jezuš stupio u nebo. A rič iz Staroga Zakona “Zdesna ti stoji Kraljica u zlatnom ornatu” se sigurno more reći za Mariju - i ona stoji uz Božji troj, iako nije istobitna s Trojednim. Konačno će Marija zato biti i dobitnica nad svakom zlu.
 

Zahvaljujući se na kraju shodišća svim svećenikom i vjernikom, ki su oblikovali i na neki način doprinesli lipomu slavlju, izrazio je biškupski vikar kan. mag. Odobašić svoju radost, da su se ljetošnja hrvatska shodišća po korona-pandemiji mogla opet držati. Ohrabrio je vjernike, da si ne daju zeti ufanje, kako je rekao i papa Franjo, i da si prem svake suprotivnosti i nezgodnih okolnosti i uvjetov ne daju zeti ni vjeru. “Mi ćemo si naše dalje držati!” ... i daj Bog, da dojduće ljeto opet skupno slavimo!

“Bog plati!” željezanskoj fari na Brigu, ku od 1. oktobra ovoga ljeta pelja farnik mmag. ddr. Alexander M. Wessely, i svim suradnikom/cam za srdačno primanje!