Kada su se pred dvimi ljeti hrvatski hodočasniki na kraju trodnevnoga shodišća lučili, mislio je već ki u sebi “Do k ljetu!” na predvidjeni termin koncem augusta (2020.), ki je bio i objavljen.
Ali Božji puti su ipak drugačiji. Došla je pandemija i skupno hrvatsko shodišće u Celje se nije kot predvidjeno moglo držati. Zato je bila i ljetos velika radost vjernikov i organizatorov, da su mogli - iako uz sigurnosne mjere još uvijek postojeće korone - tri dane od 27. do 29. augusta skupno slaviti, moliti, sastati s Bogom, Majkom Celjanskom a i medjusobno.
 

Program shodišća imao je kot i uvijek po navadi svoj čvrsti kostur, komu su ljetos dali lipo živo tijelo brojni hodočasniki iz svih krajev Gradišća i hrvatskih odnosno dvojezičnih far Željezanske biškupije kot i Ugarske i Slovačke pod duhovnim peljanjem hrvatskih svećenikov ter fare, grupe i svi, ki su suoblikovali: fare Celindof i Pandrof i njihove tamburaške grupe ter vjerno kantor Štefan Bubić na orgulja i narod živo jačuć obljubljene hrvatske crikvene, posebno i marijanske jačke. Hodočasniki-pišaki došli su i ljetos iz odredjenih far, kako navadno.

Posebno mislilo se je pri shodišću na dva značajne jubileje naše domovine: “60 ljet Željezanska biškupija” i “100 ljet Gradišće”.

Petak, 27. augusta u 18.30 ura je shodišće počelo svetačnim ulazom i prvom svetom mašom kod milosnoga oltara. Domaćin superior p. dr. Michael Staberl OSB i ravnatelj shodišća biškupski vikar kan. mag. Željko Odobašić uputili su srdačan pozdrav svim nazočnim vjernikom i devet svećenikom. Svetu mašu je služio mladomašnik mmag. Ivan Vukčević. Iako porijeklom iz Črne Gore slavio i prodikovao je na gradišćansko-hrvatskom jeziku. Istaknuo je, da su putovanja “još od ranijih vrimen predstavljala hrabar korak pojedinca, da vidi i doživi ča drugoga i drugačije ča od sebe - zato se i danas veli, da su putovanja ljekovita za svaki nacionalizam, mizantropiju i ekskluziju.” Kršćan, katoličan ima posebno putovanje kot sredstvo, da upozna sebe samoga: hodočašće, shodišće.

Subota, 28. august počela je sa svetom mašom jutro u 7.00 ura pred milosnim oltarom, ku je svečevao kapelan mag. Andreas Stipšić. Posebno posvećena je bila spominjanju pokojnih.

U 10.00 ura svečevali su tri ljetošnji srebrnomašniki Euharistijsko slavlje kod glavnoga oltara: svetu mašu je predvodio mag. lic. Roman Frydrich, prodikovao vlč. Joško Kuzmić ter na kraju s mag. Zdravkom Gašparićem skupno držao i meditaciju. Željili su se zahvaliti Bogu, da ih je pozvao u naslijedovanje ter moru jur 25 ljet služiti u Crikvi i vjernikom. “Pokusili smo u predanosti s našimi od Boga darovanimi talenti ispuniti, kako smo nek mogli, nam odredjene zadaće i biti Vam nositelji radosti, mira i most med Bogom i človikom današnje dobe”, istaknuo je prodikač ter obrnuo pogled vjernikov “na Kraljicu apoštolov i Majku mašnikov, ka neka isprosi našoj biškupiji i našemu hrvatskomu narodu tako potribna duhovna zvanja”. Nadahnuto razložio je bit svećeničke službe ter Mariju kot Majku svećenikov i Majku Crikve.

Subotu otpodne držao se je u 14.30 ura križni put u krasnom krajoliku na celjansku Kalvariju. Vjerniki su u lipom broju išli nagli put od štacije do štacije, noseći svoje osobno opterećenje, skrbi i boli, ke su izručili mukotrpnomu Jezušu. Prigodne riči na vrhu Kalvarije uputio je dijakon mag. Marinko Kelava u kratkom premišljavanju. Mali znak, da Bog dobrotivno gleda na svoj narod, bilo je i vrime: kada je završen križni put počelo je godinati - a isto i na večer, kada je završila procesija.

Sveti očenaši u 18.15 ura su duhovno pripravili vjernike na večernju svetu mašu. Predmolili su srebrnomašniki mag. lic. Roman Frydrich i vlč. Joško Kuzmić pred milosnim oltarom a pred svakom desetkom dali i duhovni impulz, kako je bilo pisano u svetačnom hodočasničkom spisu, koga je izdao Hrvatski vikarijat Željezanske biškupije.

Svetačna je bila sveta maša u 19.00 ura, ku su lipo i dobro oblikovali Celindofska fara i tamburaši pod peljanjem Davida Suttnera. Farnik mag. Ivančić je u prodiki opisao okolnosti i kakov je duhovni sâd u vezi bivanja štatue Putujuće Marije Celjanske u Celindofu. Jedinstveni doživljaj je bio opet zmožni ophod sa svićami kroz varoš okolo bazilike. Celindofci u nošnja nosili su Putujuću Mariju Celjansku, a u baziliki pjevala grupa muži s kantorom Štefanom Bubićem marijanske jačke, tako da je i narod mogao vani složno jačiti.

Nedilju, 29. augusta u 7.00 ura jutro je opet bila sveta maša kod milosnoga oltara, ku je držao mladomašnik mmag. Ivan Vukčević.

Vrhunac shodišća je bila nediljna sveta maša u 10.00 ura. Glavni celebrant bio je biškupski vikar kan. mag. Željko Odobašić. Pozdravio je sve hodočasnike i časne goste. Svetu mašu oblikovali su Pandrofska fara i tamburaši “Ivan Vuković” pod peljanjem Ivana Maszla i sa solisti na umjetnički način.

Večernja u 14.00 ura je bila ganutljiva. Fara Celindof predala je Putujuću Mariju Celjansku fari Pandrof. U ime Celindofske fare oprostio se je kantor Štefan Kokošić ter su tamburaši svirali i njegovu jačku “Ti majka krasna”. U ime Pandrofske fare uputio je pozdrav farnik mmag. Franjo Borenić ter su se po prvi put pomolili Putujućoj Mariji Celjanskoj.

S jačkom “Zbogom ostan’ Marija” lučili su se svi hodočasniki i izlazili iz bazilike u srcu željeći, da ćedu dojduće ljeto opet dojti na shodišće u Celje - od 26. do 28. augusta 2022., kako je javio biškupski vikar kan. mag. Odobašić u uvodu. Za sve molitve i pobožnosti hvalio je hodočasnikom na kraju i celjanski superior p. dr. Michael Staberl OSB.