Prik tristo vjernikov je skupadošlo na Malu mašu, vrimenski krajem tajedna pred tim u gradišćanskohrvatskom selu, Koljnofu. Ovo ljeto je Hrvatska državna samouprava u Ugarskoj organizirala skupno shodišće Hrvatov ki živu u Ugarskoj ciljem k Črnoj Madoni.
 

Barokna crikva, ka je iz kapele, ku je zavolj betežljive kćerke dao uzidat Franjo Nadasdy, potporom novoga gospodara, Antona Szechenyija se je sredinom 18. stoljeća ovako povekšala, kot ju sad poznamo. A kip Črne Madone donesli su iz Lovrete, ka se nadhaja malo sjevernije od Željezna, kade je 1659. ljeta Franjo Nadasdy dao uzidat hodočasnu crikvu i samostan za servite.

Hodočasnike je čekala skupna molitva Očenaša. Pomurski kajkavci su pod križem, s jačkom, u nošnji stupili u crikvu.
 

Časni gosti su bili – uz ostalih – Zdeslav Milas, novi ravnatelj Hrvatske matice iseljenika, veleposlanik u Budimpešti, dr. sc. Mladen Andrlić i Vedran Iskra, voditelj službe za pravni položaj, kulturu, obrazovanje i gospodarstvo hrvatske nacionalne manjine pri Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan RH. Gost koljnofčanov, ki je pak kot domaćin prijeo hodočasnike, je bio predjesnik Hrvatske državne samouprave, Ivan Gugan.
 

Na početku svete maše se čula do nebesa himna Črne Madone, ku je napisala jedna poljska kompozitorka. Gradišćanski Hrvati jaču „Črnu Madonu“ na svojem jeziku skoro od samog postanka ove nujne, mile jačke.

Svetu mašu je celebrirao mr. Ivan Karall, farnik u Rasporku, koncelebranti su bili domaći farnik, Gabor Szarka i prepošt, kanonik Ivan Schmatovich. Prepošt Schmatovich je pozvao nazočne na svoju dijamantnu mašu, ku more odlslužit idućega ljeta.
 

Jačke kroz mašu su glušale odlično, ar su člani Folklorne grupe Koljnof ne samo s tamburicom, nego i velikim brojem mladih i malo starjih jačkaric i jačkarov podupirali harmoniju – oni najmanji su bili školari.

Pokidob se svečevanje počelo u 11 uri, na podne se je pri kraju maše jačila lovretanska litanija i jačio se je i Andjeo Gospodinov. Jačenje ove molitve je i za neke gradišćanskohrvatske hodočasnike bilo nepoznato i novo.
 

Crikva se ispraznila po blagoslovu i jačenju „Zdrave Dive“, ali ljudi su se strefili na agapi pod šatorom. Gradišćanski Hrvati su iz cijele regije pomogli pogostiti hodočasnike s kolači (grofljini, poharajom). Nijedan se ni morao domom povrnut žajno ili gladno. Svaki se je mogao i duševno i tjelovno zasititi. Za to se je skrbilo mnoštvo Koljnofčanov.
 

Slike: Croatica/Geczi