Naša zemlja je marijanska zemlja, ku karakterizira veliko i diboko poštovanje Blažene Divice Marije. Marijanske crikve su jako važne za ljude i neizostavne su na karti vjere: Celje za Austriju, Frauenkirchen, Loretto, Stari Grad, Željezno-Brig, Kertež i druge veće i manje hodočasničke crikve u našoj biškupiji. Glavna medjunarodna marijanska mjesta kot su Nazaret, Guadalupe, Lourdes, Fatima, Altötting ili Czestochowa, da spomenemo samo neke. Ili najveća marijanska crikva, Santa Maria Maggiore u Rimu, najdraža crikva pape Franje, u koj je na kraju i pokopan. Samo u Rimu postoji veliki broj marijanskih crikav. Marija je prikazana na starokršćanski freska u katakomba i donji crikva; nje smrt, unebozastupljenje i korunjenje prikazani su u stari mozaiki apsidnih svodov mnogih crikav, uključujući Hagiu Sofiju u Carigradu, najpoznatiju marijansku crikvu u Bizantskom Carstvu, ka je danas, na žalost, pretvorena u džamiju / mošeju.
 

Marija je ona, ka je u nje utrobi nosila Jezuša, ona je Bogorodica i Majka Božja. Bez njih su nezamislive prve koncilske izjave o utjelovljenju Jezuša, kojega je Marija rodila kot Sina Božjega. Majka Božja je u svojemu pozivu čisto podredjena Kristušu, zbog čega prikazi Marije bez Kristuša ostaju nezagotovljeni i nezamislivi u cjelokupnoj ikonografiji Istočne Crikve.

Drugi vatikanski koncil suzdržao se od izdavanja vlastitog dekreta o Mariji. Sve ča se more i mora reći o njoj i od nje, najde se u crikvenom dekretu. Ar ona je, kot nigdo drugi, majka Crikve i suhodočasnica vjernikov.
 

Dobre slike Divice Marije, ikone i kipi svenek su pravi, ali nažalost ima i onih lakocjenih, kičastih i banalnih. Zato se človik ne čudi da svi oni ki idu u baziliku svetog Petra u Rimu stanu na hipac pred Pietom velikoga Michelangela ili zamišljeno stoju pred čudesnom slikom ili kipom i izliju svoja srca, ar oni svenek donosu jednostavna i skromna čuda života.

Marijanske maše, korali, himne, pjesme, litanije, stare i nove; poezija i književnost kanu pokusiti nje život nam pokazati. Ali ipak ni umjetnost, ni lipota ne moru veličinu ove žene opisati. Ona je majka svih narodov i nosi boju kože svih ljudi. Prik svega, ona ostaje Majka siromahov; ona čuje krik ljudi, preuzima njihovu hlepnju i pelja ljude k onomu s kim se cijeli život i človičanstvo začme i nalazi svoje savršenstvo: Bogu Jezušu Kristušu.
 

Nekako bih i ja htio reći: Marija me gane, čuda puti sam je gledao u oči u ljeti, ke sam proveo u Celju, mogao sam u noći po službi kleknuti pred staru čudotvornu sliku, mogao sam joj svega reći, a ponekad sam se segurao i karati s njom. I nasmijala se je.

Slika: Pixabay