Prior zajednice iz Taizéa, brat Matthew, napisao je pismo biškupu Egidiju. Izvještava o nedavnom europskom Taizé-sastanku, održanom u glavnom gradu Latvije, u Rigi. On poziva sve zainteresirane na novi sastanak na prelazu 2025./2026. ljeta, ov put u glavnom gradu Francuske Parizu.

Sadržaj pisma:

U svitu punom nesigurnosti i krizov čuda ljudi išće ufanje. Osobito mladi ljudi, ki živu u pokrajina, kade je boj i krize, svaki dan imaju velike izazove. Ipak, vjeru najdu kot izvor snage, ka ih more svaki dan dalje otprimiti. Zaufanje u Boga i Jezuševo goristanje daje im ufanje, ko nadilazi svakidanje skrbi.
 

Otpornost kroz vjeru

Vjera ljudem znači pomoć u situacija, kade ne vidu izlaza. Osebujno u bojni zona postaje jasno, koliko more zaufanje u Boga pomoći ljudem, da izduraju. Jezuševo goristanje simbolizira ne nek vjerski dogodjaj, nego i diblje ufanje: sigurnost da smrt nima poslidnju rič i da novi život more nastati još i onde, kade se sve čini izgubljenim. To osvidočenje mnogim daje snagu, da se držu bolje budućnosti, i u teški, škuri vrimeni.
 

Hrabrost za ufanje

Medjutim ufanje nije pasivno očekivanje, nego potribuje hrabrost i strpljenje. Biblija daje brojne primjere za ljude, ki su ostali u svojem ufanju, iako su imali najnepovoljnije okolnosti. Abraham je, na primjer, vjerovao u Božje obećanje i onda, kada se ono činilo neispunjenim. Prorok Jeremija ulagao je u svoju zemlju, kada je bio boj, ar je vjerovao u budućnost. Ove pelde pokazuju: ufanje nije naivno, nego izraz dibokoga povjerenja. Izaziva, da se ne damo peljati strahom i rezignacijom, nego da aktivno išćemo znake ufanja.
 

Slušajte ljude ufanja

Ključ za razumivanje ufanja je slušanje. Ljudi, ki ne odustaju, iako imaju poteškoće i nasilje, pokazuju, da ufanje animira konkretan oblik. Predstavnik Crikve u Ukrajini istaknuo je snagu molitve kot mjesto za ozdravljenje. Jedna Palestinka je kroz molitvu dobila snage, da izabere ljubav namjesto mržnje, iako je izgubila dvi osobe okolo sebe, ke je rado imala. Mlada žena iz Azije vidila je zajednicu i diljenje kot izvor batrenja. Ova svidočanstva jasno pokazuju: ufanje postane čuda puti, kada se ljudi najdu jedan s drugim.
 

Ufanje u praksi

Ča učiniti, kada plani propadnu ili su očekivanja razočarana? Jezuš je sam živio ufanje, ko se je izražavalo u sućutenju i konkretni djeli. Ufanje nije nek čekanje, nego aktivno nastojanje, da se konfrontiramo s nepravičnošćom i postavimo znake mira.

Biblija govori o ufanju kot o sidru, ko daje pomoć u vihori ili kot o kacigi, ka nas brani od vanjskih napadov. Ufanje triba istinu i pravičnost, ar ona nije iluzija, nego stav, ki je obrnut stvarnosti, a ipak gleda dalje od nje.
 

Znaki otpora

U mnogi krizni pokrajina se ufanje gustokrat izražava s malimi gestami. Jedan mladi človik je rekao, da je, kada su pucale rakete, ostao siditi i čitao dalje – kot tihi znak otpora boju. Drugi je odlučio, prepustiti drugim voziti se u kaotičnom prometu u svojoj zemlji, da bi stvorio hipce ljubaznosti u strahu i stresu. Ovakova svakidanja djela ufanja pokazuju, da je ono dobavljivo i da more otvoriti nove perspektive i u najteži vrimeni.
 

Vazmeno ufanje

Vazmena poruka nazvišćava ufanje, ko nadilazi smrt. Jezuš je svojim životom pokazao, da je ljubav jača od nasilja. Iako je hipcev, kada je škurina – kot na Veliki petak ili u nesigurnosti Velike subote – otvara se novi put u vazmeno jutro. Ufanje ne znači, ignorirati stvarnost, nego vjerovati u mogućnost novoga početka, iako je poteškoć.
 

Hodočasniki ufanja i mira

Vjera u goristanje triba hrabrost. Ona nas izaziva, da ne budemo paralizirani bojem i zničenjem. Poziva nas, da djelamo za pravičnost, ar istinski mir ne more postojati prez nje. Biblija govori o svitlu, ko pokazuje put do mira. Ovo ufanje u bolji svit nije nek peršonsko osvidočenje, nego skupna misija.

Izazovi sadašnjosti su veliki, ali vjera nam more pomoći, da ne padnemo u rezignaciju. Ufanje povezano s Jezuševim goristanjem poziva nas na iskazivanje znakov solidarnosti i izgradnju budućnosti, ku karakteriziraju mir i pomirenje. Svaki more na svoj način ča doprinesti, da postanemo hodočasniki ufanje.

Slike: PapstChristian/ CC0 1.0 i Pixabay