U subotu, 12. aprila 2025., na predvčer Velikoga tajedna, franjevačka crikva u Željeznu – duhovno središće Hrvatske misije Željezno – bila je mjesto molitve, glazbe i okupljanja. U Svetom ljetu organizirali su Pastoralni ured Željezanske biškupije i Udruga Hrvat S.A.M., meditativno-duhovni program ki je kroz glazbu i tišinu pripravio srca za dan ki dohaja – Macicnu nedilju. Večer je glazbeno oblikovao gosp. Ivo Šeparović, referent za crikvenu glazbu, uz oktet Pax et Bonum i pratnju orkestra pod ravnanjem mag. Christiana Jeličića, peljača Referata za crikvenu glazbu Željezanske biškupije. Glazba je u jednostavnosti i lipoti progovorila ono ča riči često ne moru: da križ ni kraj, neg početak. Upravo takova glazba postaje govor duše u trenutki kada riči već ne dojdu do srca.

Poruka večera bila je jasna i jednostavna: Križ ni kraj, on otvara vrata novom žitku ar kršćansko ufanje ne počiva na osjećaju, neg na istini – da je smrt nadvladana, da iz škurine groba izajde svitlo goristanja. Franjevačka crikva bila je puna do poslidnjeg mjesta – okupilo se, nimalo slučajno, 333 ljudi. Brojka, ka osebujno u kontekstu Velikog tajedna nosi snažnu simboliku Trojstva i otajstva vjere. Emocija se mogla ćutiti i s ekrana – ar je dogodjaj prikazivan i putem livestreama, omogućujući i onim daleko da budu dio ovoga večera. Ulaznice se nisu prodavale, ali je bila mogućnost dobrovoljnog priloga. Prikupljeni iznos bit će namijenjen biškupijskom fondu ki pomaže ženam u potrebi u Gradišću.

Medjunarodni zbor Pax et Bonum, pod peljanjem Ive Šeparovića, ki ovog ljeta slavi deset ljet postojanja, ni samo glazbeni sastav – to je most med zemljami, generacijami i srci. Činu ga ravno C iz Austrije, Slovačke i Madjarske, ki prem udaljenosti, jezika i svakodnevnimi izazovi, jur deset ljet najdu način da se okupu, vježbaju i jaču skupa. Njihova glazba ne miri se notami, nego predanošću, i njihov doprinos očuvanju identiteta hrvatske manjine u Gradišću znači već od statistikov i službenih brojkov – ar ono ča oni njeguju, ne stane u papire: to je duh, to je pripadnost.

Na koncu programa se vjernikom obratio željezanski biškup mons. Egidije I. Živković, ujedno i protektor Udruge Hrvat S.A.M. Govorio je jednostavno, ali iz srca – o važnosti susretov, zajedničtva i povezanosti. Kot Gradišćanski Hrvat, istaknuo je koliko mu znači viditi svoju zajednicu ujedinjenu, neovisno o tom, živi li u Austriji, Slovačkoj ili Madjarskoj. Upravo iz te želje rodjena je i Udruga Hrvat S.A.M. – čije ime, simbolično, sadržu početna slova tih tri zemalj – ali još važnije, sadrži duh „skupa.” Skupa graditi, skupa jačiti, skupa vjerovati ar onde kade ljudi ostaju povezani – onde vjera postaje konkretna.

Biškup Živković je izrazio zahvalnost svim, ki su bili uključeni– od predsjednika Udruge fra Božidara Blaževića, i vridnih suradnikov, do Željezanske biškupije i Pastoralnoga ureda – ali i institucijam ke ovu viziju pratu, podupiraju i činu ostvarivom. Posebnu zahvalu uputio je državnim institucijam Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske ter Austrijskom saveznom kancelarstvu, ki su kroz svoju potporu prepoznali vridnost ovakovih projektov – projektov, ki povezuju ljude, čuvaju kulturnu baštinu, potiču medjuregionalnu suradnju i jačaju europsku medjusobnu kulturu dijaloga. Ovaj projekt realiziran je uz financijsku potporu Austrijskog saveznog kancelarstva – kot primjer dobre prakse očuvanja europske raznolikosti kroz konkretno djelovanje.

U večer tišine, pred Velikim tajednom, iz Željeznoga je poslana poruka ka nadilazi granice – da vjera ne poznaje udaljenosti, da jačka spaja ono ča je razdvojeno, i da ufanje svenek ima poslidnju rič, ar kršćansko ufanje ni big od stvarnosti – ono je njezino najdiblje prepoznavanje. I ravno zato, križ nikada ni poslidnja rič. Ljubav svakako (je)!

Slike: Mirko Perković