Četire sviće su gorile na adventskom vijencu. Tako tiho, da se je čulo, kako su se sviće razgovarale. Prva svića je zdahnula i rekla: “Ja se zovem mir. Moja svitlost sviti, ali ljudi ne živu u miru. Suprotivno tomu je svagdir boj.” Nje plamen postajao je sve manji i se konačno čisto ugasio. Druga svića je svićućkala i rekla: “Ja se zovem vjera. Ali ja sam suvišna i neželjena. Ljudi ne kanu od Boga ništ znati. Već nima smisla, da gorim.” Vjetrić je zapuhnuo u sobu, i druga svića se je ugasila. Tiho i tužno javila se je sada treta svića i rekla: “Ja se zovem ljubav. Nimam već snage, da gorim. Ljudi me postavu na stran. Oni vidu samo sebe a ne druge, ke tribaju imati rado.” Još jednoč je ova svića poslidnji put zasvitila i se ugasila. Ravno sada je došlo jedno dite u sobu. Pogledalo je sviće i reklo: “Ali Vi morate goriti a ne se ugasiti i umrzliti!” Još nek malo i dite bi se bilo plakalo. Sada se je pojavila četvrta svića. Ona je rekla: “Ne boj se! Dokle ja gorim, moremo i te druge sviće još nažgati. Ja se zovem ufanje.” Svićicom zelo je dite ognja od ove sviće i opet nažgalo te druge sviće.
 

Danas se moremo zaista o mnogo čem tužiti i žaliti; nek predobro se razumu one prve tri sviće. U svitu vlada boj, on se je vratio u našu blizinu, mir se je lučio i rastao. I vjeru se dostkrat ne more najti i viditi, človik zvećega ne misli dalje od sebe, ostaje kod sebe. Tako i u pogledu na ljubav: Drugi se ne vidi i ne pogleda, ni s jednim okom, mi imamo jur dost posla sami sa sobom. Neka se spasava, ki se more spasiti! To znači ada: tup i mračan advenat, ar se čini, da će se i ufanje ugasiti. Boj je postao svakidanja stvar, dijelom se već ne zame upamet. Dijelom smo se ugodno nastanili kod nas samih, a Bog i ti drugi nam uopće ne falu. Tužno i žalosno, prez ufanja?
 

A ipak goni i pokreće ufanje ljude ravno u adventu. Dostkrat je to tajna hlepnja i želja, ka nas vliče, k jaslicam, k miru, vjeri i ljubavi. Plamen ufanja se nije ugasio, ali on ne more sam važgati ostale sviće. Mi moremo našom svićom “ufanje” važgati mir, vjeru i ljubav. Naše ufanje more važgati, ravno u adventu.

slika: Franz Josef Rupprecht