“Kakov je bio odmor?” Ovo pitanje čuje se uvijek nanovo, iako je človik bio samo jedan, dva dane odsutan. “Kakov je bio koncert?” Mi rado pitamo za vrhunce, za dogodjaje, ki se u svakidanjem žitku ističu i razlikuju od drugih. A to je i dobro tako, ar iz ovih dogodjajev dostkrat vadimo snagu za svakidanji žitak. Ali ne redu se naše želje i potribovanja preveć samo po ovi navodni i stvarni vrhunci, ne ostajemo pri ocjenjivanju našega žitka dostkrat samo pri neki izuzetni dogodjaji?
 

Slično kaže se i u Crikvi. Velika slavlja vabu i vliču ljude. A to je važno, mislimo na primjer samo na opisanje neba kot pirovna gošćina u Bibliji. Ali mi ne bi smili ostati samo pri izvanrednom, nego ovo bi tribalo biti postavno u cjelinu žitka. Tako moremo iz njih vaditi snagu za normalni djelatnik. Suprotivno tomu postaju želje i potribovanja dostkrat neizmjerna i neograničena, strpljeno obavljanje svakidanjih poslov prestane i se zgubi.
 

“Mi kanimo sve, a to kanimo odmah!” Čini se, da ova rečenica mnogo koga formira i mu daje pečat. Naviknuti smo, da se naša potribovanja hitro ispunu. Ako ali to nije slučaj, onda dostkrat slijedu razočaranje ili srda. U toj vezi moremo se učiti od udovice iz evandjelja, ka sa svojom željom stalno dohadja k sucu. Mi svi poznamo ovakove ljude, ki nam idu na živce, ki ne miruju i nam sa svojimi željami napunjuju glavu. Ustrajnošću su uspješni. Ali je to uvijek pravo i izvlačimo iz toga prave zaključke?
Uzbunjeno se vrati stražar uze iz svojega kontrolnoga ophoda uze. “Ulovljenik ćelije 24 je pobignuo!”, vikne svojemu kolegu. Ov zdahne: “Ah, konačno! To stalno brusenje mi je jur išlo na živce!”
 

Ali pritom postoji i još druga stran. Ako človik ča ne dobene odmah a ipak se u tom poslu dalje trsi i skrbi, onda more to peljati do oštrijega i čišćega pogleda na to, zač prosimo. Dostkrat ne dostanemo odmah to, zač prosimo, a ipak se naš pogled širi na to veće, na cijeli žitak. Tako moremo sami sebi postati “nepodnosivi” u vezi toga boljega. Naša prošnja dobene novo mjesto i novi smjer. A ne opazimo pritom, da bi to, zač smo prosili, ne bi bilo tako dobro za nas? Ča se u ovom hipcu čini dobro, ne mora biti zaista dobro za dugo i trajno. Proseća molitva more i u ovom spoznanju biti uslišena.

slika: Depositphotos