Indijanci u nekom udaljenom rezervatu obratu se s pitanjem, kako oštra će biti dojduća zima, svojemu poglavaru. Ov nije upućen o tajnom znanju svojih preocev ter da bude siguran, zapovi kotrigom svojega plemena, da pobiraju drva za kuriti u zimi.
Da bi se osigurao, ča naliže njegovu prognozu, obrne se neko vrime potom meteorološkoj službi s pitanjem, kakova će biti zima. Odgovor: “Jako oštra!” Tako on zapovi kotrigom svojega plemena, da dalje pobiraju drva.

Tajedan kasnije opet nazove meteorološku službu: “Ste Vi sigurni, da će biti zima oštra?” Odgovor: “Jako oštra!” Ponovno poglavar izdaje svojim ljudem zapovid, da doprimu još već drv domom. Ova igra se nekolikokrat ponovi. Konačno veli nadležni muž meteorološke službe na pitanje poglavara: “Ovo će biti najoštrija zima, ku ljudi pametu!” A na dodatno pitanje poglavara, zač on to tako točno zna, odgovori: “Indijanci mahneno pobiraju drva.”

Ne odvija se slično ovako ča pri prognoza: stvaraju se znaki i upozorenja na neki moguć razvitak i ovo upozorenje dobene pozornost, reproducira se i onda još jače upamet zame. A vjera u to raste. To znači prevarenje sebe samoga: I ako da se prognosticirani dogodjaj ostvari - iz proricanja se to ne more dokazati i zaključiti. Zato postaju oni, ki pobudu ovu prognozu i pretkazivanje sve sigurniji a posljedica toga je, da zamuknu oni, ki su drugoga mišljenja, ar imaju morebit upute za drugi razvitak. Ne bi se morao poglavar ovde trsiti, prisvojiti si staro znanje svojih preocev, da tako načini čvrst, nosiv temelj za bolju prognozu i proricanje?
 

Ne valja ovako ča i za nas kršćane? Dostkrat zdvojimo gledeć proricanja u vezi razvitka kršćanstva ili Crikve. Sigurno, dokazi za slabljenje i smanjenje kršćanske supstance u ovom svitu postoju - a mi sami nismo čisto nekrivi na ovi uputa i dokazi. Ovo nas onda jača u našoj nakani, da ionake ništ već ne hasni. Tim se pojačaju indicije za negativni razvitak.

Ali ne bi mi morali ozbiljno zeti i suprotivne tendencije? Tako ča nas more ohrabriti: Kada vidimo nekoga, ki živi svoje kršćanstvo, pohadja mjesta, kade cvate Crikva, upamet zimlje situacije, kade najdu ljudi potpor u njihovoj vjeri. A ne bi morali i mi biti ljudi, ki živu na kršćanski način ter tako obraćaju pogled k Bogu? Onda neće zima postati tako oštra, kot je prognosticirana!

slika: Pixabay