“Ljubav je samo rič”, tako glasi naslov romana Johannesa Mario Simmela. A tako je i čudakrat: Ljubav ostaje samo rič, dostkrat tiho šapnuta i plitvo osjećana, prez posljedic za djelo i čine, prez uzbudjenja ćuti i osjećaja. U jednoj modernoj crikvenoj jački je zato dodana odlučujuća rič “nije”: “Ljubav nije samo rič”, rečeno je u jački, ter dalje: “Ljubav - to su riči i čini.” Ljubav mora postati djelotvorna, da je ljubav. Ali onda more ljubav biti to, ča veli papa Franjo o živoj ljubavi i bratinstvu, naime osnova, temelj zaista ljudskoga svita.
 

Ljubav znači, obraćen bližnjemu reći: “Dobro je, da si ti na svitu!” Ali ovakova rič mora imati posljedice: dati bližnjemu prostora, da more on oblikovati svoj žitak i egzistenciju kot obogaćenje za sebe i za sve druge ter pritom sudjelivati, kade je to moguće. Ljubav je važna investicija za dobar suživot, ali istodobno je ona i već od investicije, ka se učini samo onda, kada se more neposredno očekivati dobitak. Samo pitati: “Ča imam ja od toga?”, to je premalo. Ljubav znači, zibrati drugi duži zaobilazni put i to prik pitanja: “Ča morem ja doprinesti, da moru svi a onda i ja ča imati?” Tim ona nije jednosmjerna cesta, nego živa izmjena.
 

Poziv “Ljubite jedan drugoga!” se čudakrat najde u Bibliji, jur u Starom Teštamentu. Ali u Evandjelju 5. vazmene nedilje najde se pri ovom ohrabrenju dodatak i nadopuna: “Ljubite jedan drugoga, kot sam ja ljubio vas.” Tim ljubav dobene konkretizaciju, ona se more rediti po peldi Jezuša Kristuša i tim dobiti potpuno konkretan oblik. Kako je Jezuš išao skupa s ljudi u nevolji i muki, tugi i radosti, tako smo mi pozvani, da idemo skupa s tim i s tom, ki me triba i čiji životni temelj morem ja proširiti, rič ohrabrenja “pojti”. To ne znači ljubav pri lipom vrimenu, nego ljubav u dobri i zli dani, u radosti i trapljenju. To se čini teško.
 

“Ja si za rodjendan željim jednoroga”, veli kćer na pragu u odraslu dob. “Budi realistična!”, opomene otac. “Dobro. Onda si željim pravu, istinsku ljubav.” Nato otac: “Kakovu farbu neka ima jednorog?”

Prava, istinska ljubav postoji samo onda, kada ljubav postane već od riči, kada postane čin. A takova more postati u nasljedovanju Jezuša Kristuša, ki je postao nam svim brat, da se mi jedan s drugim sastanemo bratinski, u djelotvornoj ljubavi.

slika: Depositphotos