Strašni dani izolacije i pandemije potiho odlazu u prošlost, a hodočasniki se ponovno vraćaju u Medjugorje. Ulice Medjugorja su ispunjene autobusi, ljudi i zvuki molitve, ka dohadja iz okoline farske crikve. Prekrasni, sunčani protulićni dani pratili su i grupu hodočasnikov iz Gradišća, iz far Trajštofa i Uzlopa na skupnom shodišću u Medjugorje. Bilo je ugodno siditi na suncu, vani u parku pred velikim oltarom i skupa se moliti i biti dio sv. maše s tisućami hodočasnikov različnih jezikov i kulturov. Pobožnost križnoga puta u Medjugorju je poseban doživljaj.

Jur jutro je cijela grupa od 53 hodočasnikov stala na prvoj štaciji, moleći i jačeći pobožnost križnoga puta na Križevcu. Već od dvih ur od štacije do štacije hodeći po veliki kameni, nije bilo lako, nego teško i mučno, prava pokora. Ali svaki, ki je došao do križa na vrhu briga, bio je ispunjen olakšanjem i zahvalnošću.

Veliku čast nam je pokazao nadbiškup Aldo Cavalli, papin izaslanik za Medjugorje, ki nas je tako srdačno pozdravio i rekao nam, da svojim dolaskom pokazujemo, kako smo blizu Majki Božjoj. Udruženi u molitvi, puni radosti s briga skazanja dali smo se na put na Korčulu u Vela Luku na grob velikoga prijatelja Gradišća Olivera Dragojevića. Nažgali smo sviću na njegovom grobu, jačili njegove jačke i molili na sv. maši u farskoj crikvi za njegovu dušu.
 

Nismo čuda očekivali od ovoga putovanja, ali zato smo čuda dostali, sunčane dane, dušu punu milosti i blagoslova, a po izolaciji ponovno zajedničtvo. Korona nas je udaljila, a shodišće ponovno ujedinilo.

slika:  Viktor Fertsak