Nedilju, 13. oktobra 2024. je u Juri u bolnici tiho preminuo umirovljeni farnik Vesprimske biškupije, Jožef Drobilić u 78. ljetu svojega života.

Rodio se je 5. marca 1947. u Bizonji (Šnajdarov) i je za duhovnika Vesprimske biškupije zaredjen 24. junija 1970. u Vesprimu od tadašnjega jurskoga biškups dr. Jožefa Kacziba. Svoju mladu mašu je svečevao 28 junija u svojem rodnom selu, u Bizonji.
 

Kot kapelan je služio u fara Látrány (1970.-1973.) i u gradu Pápa u fara sv. Štefana (1973.-1981.). 1981. je imenovan farnikom u mjestu Nemesszalók s dvimi filijami a od 1991. je opskrbljavao i susjedsku faru Dabrony, isto s dvimi filijami. U ljetu 2007. je umirovljen. I u svojoj mirovini, ku je prebavio u rodnoj Bizonji, je vjerno služio svaki dan svete maše, osebito na hrvatskom jeziku, a pomagao je i u cijelom mošonskom dekanatu i je bio rado vidjen u duhovničkom krugu. Do kratko pred svojom smrćom je vršio svoju duhovničku službu, još na Malu mašu, patronu fare Bizonja. Prilikom svoje zlate maše, 2020., je imenovan časnim gradjanom općine Bizonja.

Pokopan je 28. oktobra u svojem rodnom selu u Bizonji. Svetu mašu zadušnicu je svečevao umirovljeni jurski biškup dr. Lajos Pápai u koncelebraciji oko 30 duhovnikov. Prodiku je držao kanonik Ferenc Benković, sunarodnjak pokojnoga farnika Drobilića. Zahvalne riči su sprogovorili načelnik Nemesszalóka, kade je pokojni kroz 26 ljet vršio svoju duhovničku službu. Zatim su govorili načelnica Bizonje Erika Márkus, vesprimski kanonik Salgó Ferenc, u ime rodbine Štefan Paušić, nećak pokojnoga i u ime bizonjske fare Balaž Martinšić, na ugarskom i hrvatskom jeziku.
 

Zatim se je ganula nepregledna množina vjernikov u procesiji na cimitor, kade je u posebnom grobu našao farnik Drobilić svoje vječno prebivališće. Obred pokopa je vršio biškup Pápai. Zbor je jačio hrvatske i ugarske nadgrobnice a Oče naš i Zdravu Mariju smo izmolili i na hrvatskom jeziku.

Neka dobri Bog primi svojega vjernoga slugu, duhovnika Jožefa u svoje vječno kraljevstvo i neka počiva do dičnoga goristanja.